KRENUO SAM U DRUGU ŠKOLU, JEDNA DEVOJČICA IMA PRAMENOVE KAO TI: Potresne poruke drugara Sofije Negić za njen rođendan

Autor: Republika, S.S.

Hronika

14.09.2023

18:00

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Čitajući dirljive reči mladih osnovaca sa Vračara, svako može da stekne utisak kao da je već upoznao ovu talentovanu devojčicu

KRENUO SAM U DRUGU ŠKOLU, JEDNA DEVOJČICA IMA PRAMENOVE KAO TI: Potresne poruke drugara Sofije Negić za njen rođendan

Foto: ST/N. PANČIĆ

Koliko je Sofija Negić bila voljena devojčica pokazuju mnogobrojne poruke njenih drugara povodom njenog jučerašnjeg rođendana, koje je objavio portal Javniservis.net, a koje uz njihovu dozvolu, prenosi i Republika.

Čitajući dirljive reči mladih osnovaca sa Vračara, svako može da stekne utisak kao da je već upoznao ovu talentovanu devojčicu, koja je 3. maja tragično izgubila život u pucnjavi u OŠ: "Vladislav Ribnikar".

Poruke Sofijinih drugara prenosimo u celosti: 

  • - Krenuo sam u drugu školu i dobro mi je tamo. Među decom ima čak i onih koji isto vole da crtaju grafite. Jedna devojčica ima zelene pramenove, a druga nosi Rammstein majcu, kao i ti. Siguran sam da bi ti se svidelo u toj novoj školi, pa onda zamišljam da je sve kao pre, samo bez onih loših stvari... da se sačekujemo da idemo zajedno u školu, da me ti uobičajeno "izvlačiš" iz potencijalno katastrofičnih situacija u školi jer zaboravim na neku školsku obavezu, i da je škola bolje mesto jer si ti tamo. A posle škole, da šetamo po gradu, pričamo o muzici i one neke zanimljive priče, da se smejemo, mi „metalci” po našim plejlistama i zubnim protezama. Tada imam osećaj kao da si sa mnom, nekako. Lep osećaj. Pokazivala si toliko razumevanja za sve oko sebe, kao da si odrasla. Nije čudo da smo te voleli. S tobom sam uvek osećao da sija sunce, moja sunčana Sofija. Uteha mi je da si sada, bar, uvek sa mnom.

Tvoj drugar Miljan

  • - Ne znam šta ja sada za tvoj rođendan da napravim, kakav svet da izmislim, a da u njemu budemo opet svi zajedno i da se smejemo. Neprestano mislim o tome. Postoji li negde neki svet za nas, u igrici, na Zemlji, nekoj drugoj planeti… I znam da postoji, znam da smo tamo svi srećni, bezbrižni, da smo zajedno, da se družimo pevamo, igramo, niko nas ne nervira i nemamo nikakve probleme. I u tom svetu, kao i u ovom, ti si najlepša, najbolja i najposebnija devojčica u mom životu.

V.

  • - Retko se nalaze ljudi koji posmatraju svet sa istom merom začuđenosti i radoznalosti, bez trunke osude, kao ti. Retki su ljudi koji svet ne dele na nas i njih, već oko sebe prepoznaju i prihvataju druge, sa svojim vrlinama i manama. Tebi je to bilo prirodno. Radovala si se svemu što tek dolazi, bez mržnje i straha od nepoznatog. Bila si drugačija, a opet svim svojim bićem, bez sumnje – naša.

        Imali smo privilegiju da učestvujemo u tvom prekratkom putu na ovom svetu, za šta         osećamo beskrajnu zahvalnost.

       Uprkos daljini, vaše drugarstvo je opstalo i bilo nešto posebno.

       Za našu Olgu, ti si zauvek  „brat” i  „buraz”, najbolja, posebna drugarica, za nas –          naše divno dete, sa kojim je sve bilo lako i lepo.

Smiljanići

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

BONUS VIDEO

 

Komentari (2)

Loading
Dr Ivana NikolićMišković

20.09.2023 21:07

Pišite i dalje, nemojte nikada zastati ni za tren, o svim tim predivnim, talentovanim i dobrim dušama prerano prekinute Mladosti iako punih radosti življenja, od zle ruke jednog nenormalnog dečaka ko zna zbog čega i toliko gnusnog da je i sebi samom uništio budućnost, ali ne pišite nikada više o svim njegovim bizarijama jednog nesrećnika jer on ne zaslužuje više da bude dete….. Pišite nam i pričajte o toj deci koja su i dandanas ponos i dika svojih roditelja ali i nas koji verujemo u Lepotu, Talenat, Kreativnost i Plemenitost nevinih duša jer ih zauvek nosimo u svojim toplim ranjenim srcima i čuvamo ih u svakom novorodjenom sunčevom zraku, u cvetu, u miomirisima procvalih voćnjaka, zelenih pašnjaka ovog brdovitog Balkana teške sudbine, dok se uzburkane dve reke i dalje ljube pod Nebojša-kulom njihovog Belog Grada noseći dalekim Svetovima njihov razdragani smeh i setu što su tako daleko od nas morali prerano da odu….. Čudesan je osećaj da su svi oni negde u modroj krošnji vedrog neba gde i dalje postoje i vole nas isto onoliko koliko i mi sbi njih volimo; beskrajno !

Tijana

20.09.2023 21:31

Emotivno, dirljivo, iskreno,.... Sta reci vise!