Evropa - ogledalo u kojem se sve manje prepoznajemo
Dvostruki aršini konačno dolaze na naplatu
Foto: ChatGPT/AI
Aleksandar Jerković, šef posmatračke misije OKO i dugogodišnji analitičar izbornih procesa, u autorskom tekstu za naš portal analizira sve dublji jaz između vrednosti koje Evropska unija deklarativno zastupa i načina na koji ih primenjuje u praksi, posebno na prostoru Zapadnog Balkana. Povod za ovu analizu su iskustva sa terena, selektivan odnos evropskih institucija prema posmatračkim misijama, kao i očigledni dvostruki standardi u tretmanu Beograda i Prištine, koji, kako ocenjuje Jerković, ozbiljno urušavaju poverenje građana Srbije u evropski projekat:
Iz istih razloga zbog kojih Donaldu Trampu opada podrška u Evropi, Evropskoj uniji opada ugled u Srbiji. Ne zbog propagande, ne zbog "pogrešnog informisanja", već zbog sve očiglednijeg raskoraka između vrednosti koje se javno zastupaju i prakse koja se sprovodi na terenu.
Za demokratiju je pogubno kada se unapred proglasi da je samo jedna strana vredna slušanja – i to ona koja godinama dobija političku, finansijsku i medijsku podršku da misli isto. Još je opasnije kada se, iz straha od činjenica, odbija čak i da se saslušaju nezavisne organizacije poput OKO, a koje mogu ponuditi dokaze koji ne odgovaraju unapred formiranoj slici.

Foto: Shutterstock/artjazz
Upravo to se dešava kada se izbegava svaki kontakt sa organizacijama koje ne dele političke stavove Brisela, poput onih koje insistiraju na proverljivim činjenicama, a ne na politički poželjnim narativima. Strah od dokaza često govori više od samih dokaza.
Kada se evropskim predstavnicima predoči dokument kojim vlasti u Prištini odobravaju posmatračke misije isključivo onima koji u potpunosti dele njihov politički stav da je Kosovo Republika – reakcija je ćutanje i okretanje glave. Istovremeno se od Beograda očekuje da po istim kriterijumima primi misije država i institucija koje ne priznaju ustavne granice Srbije.
Kako objasniti taj paradoks? Kako opravdati podršku vlastima u Prištini koje sprovode selektivnu demokratiju, dok se istovremeno kritikuje Beograd koji, suprotno političkim neslaganjima, pokazuje institucionalno gostoprimstvo? Odgovora nema – jer bi svaki odgovor razotkrio dvostruke standarde.
Još je zabrinjavajuće ignorisanje nemontiranih snimaka nasilja i zastrašivanja tokom lokalnih izbora – upravo od strane onih aktera koji danas pred evropskim delegacijama govore o ljudskim pravima, institucijama i fer izbornim uslovima. Na osnovu sastanaka isključivo sa njima, bez uvida u kompletnu sliku, formiraće se izveštaji za Evropski parlament.
Foto: Antonio Ahel/ATAImages
Zato se s pravom postavlja pitanje: da li su te misije zaista došle u Srbiju kako bi utvrdile činjenice ili da bi reflektori bili usmereni na predstavu koja je već bila pripremljena pre dolaska? Da li je reč o „fact finding“ misiji ili o potvrđivanju unapred donetih zaključaka?
Građane Srbije ne treba potcenjivati. Oni vide. Oni pamte. I sve češće se pitaju da li je ovo zaista ona Evropa u koju smo želeli da uđemo pre petnaest godina – Evropa principa, ravnopravnosti i poštovanja ili Evropa selektivne istine i političke pogodnosti.
Odgovor na to pitanje danas ne traži samo Srbija. Odgovor mora da pronađe Evropa.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
BONUS VIDEO
Komentari (0)