TEŠKO NASLEĐE ISTORIJE! Autorski tekst Srđana Graovca iz Centra za društvenu stabilnost o korenu hrvatske mržnje prema Srbima!
U sagledavanju ne bi trebalo zanemariti ni ekonomsko-političke uzroke.
Foto: Tanjug/ Nenad Mihajlović
Netrpeljivost koja se u hrvatskom društvu pokazuje prema Srbima i koja u pojedinim momentima vanredno eskalira nije ništa novo. Posledica je različitih faktora, između ostalih, i istorijskih.
Mržnja je kroz vekove, nažalost, gajena i negovana. U 17. i 18. veku Katolička crkva je podsticala taj animozitet i negativan odnos Hrvata prema Srbima. Zbog čega? Zato što su katolici bili obavezni da plaćaju desetinu svoje godišnje zarade, kao vid poreza.
Srbi, kao pravoslavci, to nisu morali da plaćaju. I onda je Katolička crkva podsticala taj antagonizam prema Srbima ne bi li time izvršila pritisak na njih da pređu u katoličanstvo.
Ali i da bi, s druge strane, sprečila da se eventualno i katolici preispituju da li bi i oni trebalo da plaćaju porez Katoličkoj crkvi, ako već Srbi nisu u obavezi da bilo šta plaćaju, pa ni svojoj pravoslavnoj crkvi. To je bio jedan segment stvaranja i podsticanja raskola koji je imao taj verski karakter.
FEUDALCI
Ne bi trebalo zanemariti ni ekonomsko-političke uzroke. Feudalci na prostoru današnje Hrvatske su bili besni što su Srbi bili izuzeti iz tog feudalnog poretka i nisu morali da im plaćaju danak, porez zato što su kao Krajišnici bili u službi austrijskog cara i samim tim su imali određene privilegije.
Između ostalog, bili su oslobođeni plaćanja poreza feudalcima, što je izazivalo gnev i nezadovoljstvo tih vodećih slojeva koji su onda, takođe, podsticali antagonizam i mržnju lokalnog stanovništva prema Srbima Krajišnicima upravo zato što su deo zemlje od koje su želeli da ubiraju porez dobili ti Srbi.
Kasnije, u 19. veku, veku nacija, kada se dešavaju nacionalni preporodi, hrvatska politička elita utemeljila je svoju politiku na tzv. hrvatskom i državnom pravu, koje je negiralo postojanje bilo koje nacije na području koji su oni smatrali svojim istorijskim prostorom, a to je današanja Hrvatska, a bogami i BiH.
Time su negirali postojanje srpske nacije, što je izazvalo veliki razdor između Srba i Hrvata. Srbi nisu mogli prihvatiti da budu pravoslavni Hrvati. Oni su već imali izražen svoj nacionalni identitet i to je bio uzrok konstantnih sukoba i u 19. veku.
Da stvar bude gore, bečki dvor je to i te kako podsticao jer se vodio maksimom "zavadi, pa vladaj". U višenacionalnoj Habzburškoj monarhiji upravo to igranje na kartu podsticanja nacionalnih animoziteta među različitim etničkim zajednicama, Srba i Hrvata, bilo je sredstvo pritiska, čas na jednu, čas na drugu stranu, zavisno od potrebe za njihovim disciplinovanjem.
Kada tako negujete mržnju vekovima, ona na kraju eskalira. To se dogodilo tokom Drugog svetskog rata, kada se desio genocid nad Srbima, Jasenovac, Jadovno i niz tragičnih događaja o kojima danas i te kako dobro znamo, ali što je u hrvatskoj javnosti marginalizovano.
Nakon tog rata nije došlo do denacifikacije hrvatskog društva jer je zarad bratstva i jedinstva gurnuta u drugi plan, nije se ono moglo graditi na otvaranju masovnih grobnica i istraživanju zločina, pa je odlučeno da se o tome ne govori.
Ni danas u hrvatskom društvu ne postoji odgovornost za genocid nad Srbima, čak se neretko i negira, umanjuje broj stradalih. A ankete o NDH ukazuju da u hrvatskom društvu smatraju da je to bila pozitivna tvorevina, a ono što je eventualno negativno tiče se stradanja Jevreja, Roma, dok se Srbi gotovo ne pominju.
VEZANE RUKE
Razlog što je to tako, osim što nije došlo do denacifikacije hrvatskog društva, jeste što tamošnja politička elita nema nameru da se ovim pozabavi jer smatraju da bi im priznanje o genocidu nad srpskim narodom vezalo ruke u daljem političkom delovanju.
A imate slučaj Nemačke i Izraela. Nemačka, čak i kad se ne slaže s Izraelom oko određenih poteza, podržava Izrael. Zašto? Jer ima teško breme osećaja odgovornosti za genocid nad Jevrejima tokom Drugog svetskog rata. I taj osećaj odgovornosti ih tera da imaju drugačiju, blažu politiku prema Izraelu.
I na sve to dolaze događaji iz devedesetih, rat i stvaranje NDH, u kojoj je moderni hrvatski identitet stvaran upravo kroz taj, kako ga oni zovu, "domovinski rat", u kom su Srbi označeni kao ključni istorijski, vekovni neprijatelji.
I kad sve to saberete, vidite da imate teško istorijsko nasleđe gde su Srbi tradicionalni neprijatelji uz zanemarivanje i prikrivanje zločina nad njima. Tako je negativan odnos prema Srbima u Hrvatskoj tradicija i često se koristi u dnevnopolitičke svrhe naročito oko izbora, vreme kriza kad treba skrenuti pažnju na nešto drugo, a Srbi su im za to uvek pogodni.
Bonus video
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)