TRAMP KAO KOMUNISTIČKI LIDERI: Njujork tajms uporedio predsednika Amerike sa BROJNIM diktatorima dvadesetog veka!

Autor: Blic, Republika

Svet

15.11.2020

05:03

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Odbijanje predsednika SAD Donalda Trampa, da prihvati poraz na nedavno održanim izborima i čestita Džo Bajdenu pobedu, Njujork Tajms je iskoristio da aktuelnog predsednika Sjedinjenih država poistoveti sa nekim prethodnim autokratama, pre svih sa Slobodanom Miloševićem, Nikolasom Madurom, i predsednikom Belorusije Aleksandrom Lukašenkom.

Slobodan Milošević

- Među antidemokratskim taktikama koje je Tramp usvojio nalaze se i neke koje su često koristili lideri poput Roberta Mugabea iz Zimbabvea, Nikolasa Madura iz Venecuele i Slobodana Miloševića iz Srbije - odbijajući da prizna poraz i bacajući neosnovane optužbe za izbornu prevaru. Taktika takođe uključuje podrivanje poverenja u demokratske institucije i sudove, napad na štampu i klevetanje protivnika - piše Njujork Tajms.

U tekstu se još navodi da poput Trampa, i ti lideri su se bojali da će ih prihvatanje poraza izložiti krivičnom gonjenju nakon što napuste funkciju. Međutim, Tramp ne mora da brine da će biti optužen za ratne zločine i genocid, kao što je bio Slobodan Milošević, ali se suočava sa spletom pravnih problema.

Njujork Tajms je takođe napravio i paralelu sa predsednikom Belorusije Aleksandrom Lukašenkom, kojeg je Tramp sa svojom administracijom osuđivao zbog, ispostaviće se iste stvari koju sada on pokušava.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Donald Tramp

Kada je predsednik Belorusije na izborima u avgustu proglasio ubedljivu i apsolutnu pobedu i dobio svoj šesti mandat, Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje osudile su, kako su rekli, prkošenje volji birača, piše Njujork Tajms.

Pobeda predsednika Aleksandra Lukašenka, državni sekretar Majk Pompeo rekao je prošlog meseca, bila je "prevara". Pompeo je dodao:

"Protivili smo se činjenici da je on sam danas inaugurisan. Znamo šta želi narodi Belorusije. Oni žele nešto drugačije".

Samo mesec dana kasnije, Pompeov šef, predsednik Tramp, sada se pozajmljuje iz Lukašenkovog priručnika, pridružujući se klubu nesretnih lidera koji se, bez obzira na to šta glasači odluče, proglašavaju pobednicima na izborima.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Aleksandar Lukašenko

Taj "klub", kako piše Njujork Tajms, broji kao svoje članove mnogo više diktatora, tiranina i moćnika nego lidera onoga što je nekada bilo poznato kao "slobodni svet" - zemalja koje su, predvođene Vašingtonom, decenijama držale drugima predavanja o potrebi održavanja izbora i poštovanja rezultata.

Tramp je, za razliku od ostalih autokrata učestvovao na slobodnim i poštenim demokratskim izborima, piše list. Većina autokrata prkosi biračima i pre nego što uopšte glasaju, isključujući stvarne rivale sa glasanja i preplavivši eter jednostranim izveštavanjem.

Ali kada imaju istinski konkurentne glasove i rezultat krene protiv njih, oni često ignorišu rezultat, osuđujući ga kao delo izdajnika, kriminalaca i stranih diverzanata, pa prema tome i nevažeći. Odbijanjem da prihvati rezultate prošlonedeljnih izbora i radom na delegitimizaciji glasanja, Tramp sledi sličnu strategiju.

Malo je naznaka da Tramp može prevazići zakone i institucije koje osiguravaju da presuda američkim glasačima bude dana. Zemlja ima slobodnu štampu, snažno i nezavisno sudstvo, izborne zvaničnike posvećene poštenom prebrojavanju glasova i jaku političku opoziciju, od kojih ni u Belorusiji ni u Rusiji nema traga.

Ipak, Sjedinjene Države nikada ranije nisu morale da primoraju postojećeg predsednika da prizna fer poraz na biralištima. I samo podizanjem mogućnosti da će morati da bude prisiljen da napusti funkciju, predsednik Tramp je srušio temeljnu demokratsku tradiciju bešavne tranzicije, stoji u tekstu.

Šteta koja je već naneta njegovom otpornošću, mogla bi biti trajna. Ivan Krastev, stručnjak za Istočnu i Centralnu Evropu na Institutu za humane nauke u Beču, rekao je da bi odbijanje Trampa moglo da "stvori novi model" za istomišljenike populiste u Evropi i drugde.

- Kada je 2016. pobedio Tramp, lekcija je bila da mogu verovati demokratiji - rekao je Krastev.

Oni sada neće verovati demokratiji i učiniće sve i svašta da bi ostali na vlasti. U onome što je nazvao "Lukašenkovim scenarijem", lideri će i dalje želeti da održe izbore, ali "nikada neće izgubiti". Ruski predsednik Vladimir Putin to radi dve decenije.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Barak Obama

Majkl Mekfol, američki ambasador u Rusiji za vreme predsednika Baraka Obame i čest kritičar Trampa, opisao je predsednikovo "odbijanje da prihvati rezultate izbora" kao "njegov oproštajni poklon autokratama širom sveta".

Rani nacrt priručnika koji su koristili lideri koji nikada ne priznaju poraz napisala je 1946. godine Socijalistička partija jedinstva, komunistička odeća u tadašnjim istočnim zemljama Nemačke pod kontrolom Sovjetskog Saveza. Nestala na prvim nemačkim izborima posle Drugog svetskog rata, stranka, poznata kao SED, svoj poraz je dočekala podebljanim naslovom u svojim novinama - "Velika pobeda za SED!" - i preuzeli vladajuću Istočnu Nemačku u narednih 45 godina.

Kada je moskovski lider Mađarske, Matias Rakosi, gledao kako Komunistička partija gubi izbore 1945. godine, on je "prebledeo kao leš, srušio se u svoju stolicu, bez reči", kako je jedan partijski zvaničnik kasnije opisao šta se dogodilo mađarskim istoričarima. U roku od godinu dana većina njegovih protivnika bila je mrtva, u zatvoru ili prestrašena u tišini - a on je upravljao državom.

Niko ne očekuje da će Tramp slediti taj jezivi primer. Ali, insistirajući da je pobedio na glasanju za koji rezultati pokazuju da je očigledno izgubio, naglo je prekršio norme zemalja koje sebe smatraju zrelim demokratijama.

- Trampovo ponašanje je bez presedana među liderima zapadnih demokratija - rekao je Serhi Ploki, istoričar sa Harvarda koji je proučavao bivše komunističke države poput Ukrajine.

- Čak i u vojnim diktaturama, diktatori češće poštuju rezultate izbora i povlače se ako ih izgube - dodao je on.

To što su Sjedinjene Države pale u tako lošu kompaniju izazvalo je zgražanje i podsmeh ne samo među političkim neprijateljima Trampa, već i među građanima zemalja koje su odavno navikle da imaju lidere koji preteruju u njihovoj dobrodošlici.

Posle decenija "propovedanja demokratije svima ostalima", rekao je Patrik Gatara, karikaturista i politički komentator u Keniji, Sjedinjene Države su izložene kao "pijenje vina i propovedanje vode".

U novembru 2010. predsednik Obale Slonovače Laurent Gbagbo, odbio je da prihvati svoj gubitak na izborima, suzbijajući proteste živom municijom, ubivši na desetine i uvlačeći zemlju u kratki građanski rat u kojem je umrlo preko 3.000 ljudi.

Poput Trampa, slobodno je koristio vladinu mašineriju da ospori izborni rezultat, insistirajući da nije poražen. Kriza se protezala tokom skoro pet meseci i ekonomski je bacila Obalu Slonovače na kolena.

Uz francusku vojnu podršku, izabrani predsednik Alasane Ouatara konačno je preuzeo vlast pošto je Gbagbo - čiji je slogan kampanje bio "Pobeđujemo ili pobedimo" - izvučen iz svog bunkera u glavnom gradu Abidžanu.

Ove godine je Ouatara promenio ustav da bi mu omogućio da se kandiduje za treći mandat i prošle nedelje izjavio da je pobedio ubedljivom razlikom.

Međutim, čak i veterani diktatori ponekad priznaju poraz, posebno ako mogu stvoriti sukcesiju koja obećava njihovu ličnu i finansijsku sigurnost.

General Augusto Pinoče, koji je vlast preuzeo 1973. godine u vojnom puču u Čileu, prihvatio je poraz na ustavnom referendumu 1988. godine koji bi mu omogućio da ostane na funkciji, i odustao je od predsedništva 1990. godine nakon što je protivkandidat pobedio na predsedničkim izborima.

Ali on je ostao vrhovni komandant i postavljen je za doživotnog senatora imunog na krivično gonjenje. (Ipak, uhapšen je 1998. godine u Britaniji nakon zahteva španskog sudije za izručenje koji je istraživao njegove navodne zločine dok je bio predsednik.)

Studija iz 2018. godine, zasnovana na izborima širom sveta od 1950. godine, otkrila je da samo 12 odsto diktatora koji se potčinjavaju izborima i gube na biralištima mirno napuštaju funkciju. Ali vojni diktatori, pokazalo je istraživanje, uglavnom su spremniji da priznaju poraz jer se mogu vratiti u kasarnu i izbeći hapšenje ili ubijanje.

"Retko je da diktatori podnesu ostavku, ali kada to učine, to je zato što, poput Pinočea, imaju izvodljivu alternativu, kao što je ponovno pridruživanje vojsci, koja im omogućava da izbegnu odgovornost za kršenje ljudskih prava", studija koju je sprovela Istraživačka grupa "Earth Future".

Odbijanje Trampa da prihvati rezultat izbora odjeknulo je sa posebnom snagom u Latinskoj Americi.

RepublikaFoto: Tanjug
Nikolas Maduro

Tramp je koristio gotovo svako oruđe u svom spoljnopolitičkom arsenalu protiv predsednika Venecuele, Nikolasa Madura, koji je na prevaru ostvario pobedu na izborima u maju 2018. uprkos svojoj dubokoj nepopularnosti i katastrofalnoj ekonomskoj krizi.

Većina zapadnih i latinoameričkih država proglasila je rezultate ni slobodnim ni poštenim i odmah je donela nove američke sankcije. Da bi kaznio Madura, Tramp je zabranio transakcije venecuelanskim obveznicama i uveo osakaćujuće sankcije venecuelanske nafte.

A u januaru 2019. godine, Tramp je prepoznao glavnog opozicionog lidera Venecuele i predsednika Kongresa Huana Guaida kao legitimnog lidera zemlje, još jedan veliki udarac za Madura. Desetine američkih evropskih i latinoameričkih saveznika sledilo je primer.

Tramp je osudio "uzurpaciju moći" Madura i rekao da su na stolu sve mogućnosti, uključujući vojnu intervenciju za skidanje Madura sa funkcije i postavljanje Guaida za predsednika.

Samo u septembru, Trampova administracija uvela je dodatne sankcije protiv, kako je to nazvala, "pokušaja režima Madura da korumpira demokratske izbore u Venecueli".

Tramp takođe odbija da prihvati izborne rezultate.

Temir Poras, bivši ministar u venecuelanskoj vladi, koji je u međuvremenu napustio stranku Madura, rekao je da odbijanje Trampa da prizna američki glas "delegitimizuje" ulogu Amerike kao međunarodnog arbitra demokratije.

Geof Ramsi, venecuelanski direktor kancelarije za Latinsku Ameriku u Vašingtonu, istraživačke grupe sa sedištem u Vašingtonu, rekao je: „Kako američka vlada očekuje da raspiše slobodne i poštene izbore u Venecueli kada naš predsednik neće priznati rezultate čist izborni proces u našoj zemlji? To je propagandni poklon Maduru i svakom drugom autokrati širom sveta, i garantujem da vole svaki minut ovoga. “

Gospodin Maduro sigurno nije propustio priliku da se naslađuje.

- Donald Trampe, ovde ne gubimo izbore jer smo istina - rekao je optimistički gospodin Maduro u nacionalnom obraćanju u utorak.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading