PEVAČ TUGE I VEČNI BOEM: Ovo su potresne životne priče koje se kriju iza DESET NAJVEĆIH hitova Tome Zdravkovića (VIDEO)
"Pesme ne pišu srećni ljudi"
Foto: A.H./ATAImages
Legendarni Toma Zdravković, koga su zvali i Preverom naše narodne muzike, živeo je svoje pesme, a njegovi najveći hitovi, od "Proklete nedelje" do "Danke", zapravo su stranice iščupane iz njegovog dnevnika bola, neuzvraćenih ljubavi i beskrajnih kafanskih noći.
"Pesme ne pišu srećni ljudi". govorio je Toma Zdravković, a njegov život je bio najočigledniji dokaz te tvrdnje. Više od tri decenije nakon njegove smrti, njegove balade i dalje pogađaju pravo u dušu, a kafanski muzičari ih opisuju kao "najskuplje". Voleo je i patio, trošio novac na kocku i piće, ali je iz te patnje i boemskog života stvarao umetnost koja je postala deo duše naroda. Kako je to primetio muzički kritičar Petar Popović, on je stvorio sopstveni žanr.
- On je šansonjer drugačijeg tipa, kakav pre njega nije postojao na ovom prostoru - pričao je Popović.
Svaka njegova pesma je priča za sebe, proživljena i odbolovana.
Jedna od najtužnijih priča krije se iza pesme "Buket belih ruža". Posvećena je njegovoj prvoj velikoj ljubavi, Slavici, plavokosoj devojci iz Tuzle. Njihova veza bila je burna, a Toma je bio skrhan kada ga je prevarila. Sudbina je, međutim, imala još mračniji scenario. Dok je pevao na Svetom Stefanu, na recepciji ga je sačekao telegram da je Slavica teško bolesna i da želi da ga vidi. Ubrzo je stigao i drugi, sa vešću o njenoj smrti. Preminula je pre dvadesetog rođendana, a Toma joj je na sahranu odneo buket belih ruža i napisao pesmu koja ledi krv u žilama.
Neuzvraćena ljubav bila je inspiracija za hit "Danka". Posvetio ju je čuvenoj televizijskoj voditeljki Danki Novović, u koju je bio iskreno zaljubljen. Iako mu osećanja nikada nisu bila uzvraćena, njegova emocija ostala je zauvek zabeležena u stihovima. Anegdota kaže da joj je jednom poklonio sto karanfila, koje je ona, navodno ljuta, podelila koleginicama.
Slična priča prati i pesmu "Za Ljiljanu“. Nastala je tokom snimanja serije "Doktorka na selu" 1982. godine, gde je upoznao glumicu Ljiljanu Blagojević. Očaran njenom lepotom, posvetio joj je ovu numeru, a glumica je kasnije potvrdila da je pesma zaista namenjena njoj i da je Tominu simpatiju doživela kao iskren i drag gest.
Pesma "Prokleta nedelja" postala je himna svih ostavljenih. Veruje se da je posvećena bolnom rastanku od žene po imenu Marija, koji se dogodio baš u nedelju. Za Tomu je taj dan postao simbol tuge i samoće, a stihovi "Nedelja je, svi su tu, a mene starog druga jednog nema" postali su besmrtni.
Možda i najpoznatija autobiografska pesma jeste "Dotako sam dno života". Nastala je nakon teškog perioda koji je proveo u Nemačkoj i Kanadi sredinom sedamdesetih. Razočaran, bez novca i prijatelja, pevajući u, kako je sam govorio, "burdeljčićima", osetio je svu gorčinu života.
– Ljudi koji su me slušali bili su pažljivi, dok me nisu izgustirali. Onda su počeli da se sprdaju, da govore da sam propao, da nemam gde da pevam i bukvalno sam dotakao dno života – ispričao je Toma.
Po povratku u Jugoslaviju, to poniženje i bol pretočio je u jedan od svojih najvećih hitova.
"MALA, NIKADA VIŠE": Toma Zdravković je OVOJ pevačici zabranio da mu DONOSI VINO!
Suštinu njegovog bića najbolje opisuje numera "Kafana je moja sudbina". Ona nije posvećena jednoj osobi, već celokupnom njegovom načinu života. Kafana mu je bila i radno mesto i utočište, mesto gde je stvarao, patio i nalazio utehu.
- Znali smo da u kafanama provedemo tri-četiri dana bez prekida - iskreno je pričao veliki boem.
Posebno mesto u njegovom opusu zauzima pesma "Šta će mi život", koju je napisao za svoju prijateljicu i koleginicu Silvanu Armenulić, ženu koja mu je na početku karijere pružila prvu pravu šansu.
- Sećam se da mi je pričala o svom braku koji je bio labilan, uvek je bila depresivna - pričao je Toma.
Jednog mamurnog jutra, napisao je stihove koji su opisivali njenu dušu. Pesma je Silvanu vinula u zvezde, ali je Toma kasnije sa setom govorio: "Bolje da je nije snimila, a ostala živa."
Ljubav prema bližnjima takođe je bila neiscrpan izvor inspiracije. Pesma "Jelena" nastala je kao gest pomirenja. Naime, Tomin brat Novica posvađao se sa svojom suprugom Jelenom i te večeri došao kod Tome u kafanu. Nakon razgovora, Toma je na salveti napisao stihove posvećene snaji, koji su pomirili zavađene supružnike.
Veliko prijateljstvo i boemske noći sa glumcem Zoranom Radmilovićem opevane su u pesmi "E, moj brate". Jedne večeri su se dogovorili da popiju "samo po jednu", a ostali su do jutra uz muziku. Kada se otreznio, Toma je napisao stihove: "E, moj brate, cigani me prate, a zora je svanula...".
Iako je većinu tekstova pisao sam, jednu od najlepših balada, "Svirajte noćas samo za nju", napisao je tekstopisac Atanasije Savić. Ipak, pesma prožeta dubokom tugom kao da je pisana za Tomu, i tek je u njegovoj interpretaciji stekla status evergrina. Njegov veliki prijatelj, sarajevski kantautor Kemal Monteno, možda je i najbolje opisao suštinu Tomine umetnosti.
– Toma je bio satkan od emocije. Njegova pesma krene iz pete, pa prolazi kroz stomak, kroz srce i dušu, i na kraju izlazi kroz glas i emociju. Ljudi to osete.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)