ŽRTVOVAO ŽENE I DECU, BRATANCU PUCAO U LEĐA! Portret Adema Jašarija oslikan KRVLJU NEVINIH, Albanci SLAVILI kad je ubijen - njegov leš nađen u KUĆICI ZA PSE

Vesti

25.01.2026

15:45

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Od ilegalnih obuka u Albaniji i terorističkih zaseda, preko brutalnih napada na policiju i civile, do krvavog kraja u Prekazu – evo ko je zaista bio čovek koga danas neki Albanci slave kao "heroja"

ŽRTVOVAO ŽENE I DECU, BRATANCU PUCAO U LEĐA! Portret Adema Jašarija oslikan KRVLJU NEVINIH, Albanci SLAVILI kad je ubijen - njegov leš nađen u KUĆICI ZA PSE

Foto: JOEL ROBINE / AFP / Profimedia,Privatna Arhiva

Od početka devedesetih godina, Adem Jašari postaje jedna od ključnih figura albanskog oružanog separatizma na Kosovu i Metohiji. Od 1990. više puta ilegalno prelazi državnu granicu i odlazi u Albaniju, gde pohađa vojno-diverzantske kurseve i učestvuje u organizovanju nelegalnih oružanih grupa koje će kasnije biti objedinjene u terorističku organizaciju tzv. Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK). Zajedno sa braćom 3. novembra 1991. odlazi na obuku u Albaniju sa jasnim ciljem stvaranja baze buduće separatističke vojske na teritoriji Srbije, pri čemu dobija i čin majora Oružanih snaga Albanije. Pokušaj Službe državne bezbednosti da ga uhapsi 30. decembra 1991. godine završava se oružanim otporom i bekstvom njegove grupe, što predstavlja uvod u godine otvorenog terorizma.

U periodu od 1992. do 1997. godine, Jašarijeva grupa postaje glavni nosilac terorističkih aktivnosti na Kosovu i Metohiji, delujući najpre iz zaseda, po modelu kačaka i balista, da bi kasnije primenjivala sve savremenije oblike organizovanog nasilja. Zbog ovih dela, Okružni sud u Prištini osudio je Adama Jašarija i članove njegove grupe na višedecenijske zatvorske kazne. Prvu veću sinhronizovanu akciju izveli su 22. aprila 1996. godine, kada su u više napada u Peći, Štimlju, Dečanima i na putu RožajePriština ubili pet, a ranili još pet lica. Terorističke aktivnosti nastavljene su i početkom 1998. godine, kada je došlo do više oružanih sukoba sa Policijom Srbije, uključujući napad 5. marta u selu Lauša, u kojem su teroristi ranili dvojicu policajaca i svirepo ubili troje civila Aškalija — Fatimu Gaši i njeno dvoje maloletne dece — nakon čega je pokrenuta opsežna potera koja je ubrzo dovela do konačnog obračuna u Gornjem i Donjem Prekazu.

Konflikt između srpskih bezbednosnih snaga i terorističkih grupa Adema Jašarija u Drenici eskalirao je početkom marta 1998. godine. Snage Jedinice za specijalne operacije, Specijalne antiterorističke jedinice i Posebnih jedinica policije preduzele su višednevnu operaciju protiv Jašarijeve tvrđave u selu Prekaz, gde je njegova grupa bila utvrđena.

Pregovori megafonom trajali su nekoliko dana, u međuvremenu desetine civila su napustile ovo uporište, a na kraju je ženama i deci dat rok od dva sata da izađu iz obruča.

Tokom opsade, Jašari i njegov brat Hamez odbili su da se predaju, a nakon isteka roka za predaju izbila unakrsna paljba. U obračunu (sa jedinicama kojima je komandovao lično Milorad Ulemek Legija) koji je usledio, ubijeni su Adem Jašari i veći deo njegovih najbližih saradnika i članova porodice, uključujući žene i decu - stradalo je desetine osoba koje je Jašari svesno žrtvovao zbog svog fanatizma, ali Zapad je brže-bolje okarakterisao ovu akciju srpskih snaga kao "prekomernu upotrebu sile" i "masakr nad nedužnim civilima."

Jašari je ubijen 7. marta 1998. godine sa više prostrelnih rana u predelu torzoa i vrata, a kako tvrde neki svedoci ovih borbi, njegovo beživotno telo pronađeno je u kući za pse

Guri o Kosovu, Jašariju i NATO agresiji

Goran Radosavljević Guri, nekadašanji komandant Žandarmerije i general policije u penziji, bio je pre nešto više od godinu dana gost u našoj emisiji "Intervju", koja se emitovala na Jutjub kanalu RepublikaNewsTV. U svojoj životnoj ispovesti otkrio je mnogobrojne detalje o kojima do tog trenutka nije govorio.

Između ostalog, pričao nam je i o događajima na Kosovu i Metohiji, NATO agresiji, a posebno zločincu Ademu Jašariju i delovanju njegove terorističke grupe.

🟥Za vaše ime se vezuju antiterorističke akcije na Kosovu i Metohiji. Kako ste uopšte otišli tamo?

- Već sam bio u posebnim jedinicama policije, koje su bile angažovane uono ratno vreme, na zaštiti, kako oni kažu, granice prema bivšim republikama, tako da smo mi već poprilično imali iskustva i bili smo tako organizovani. Ja sam bio šef odseka za posebne jedinice policije i tako su me i uputili na Kosovo 1998, pred Božić. Pošao sam s grupom
instruktora da obučavamo policajce, jer oni po difoltu nisu obučavani za rat. Mi smo počeli polako s obukama, ali kad smo došli, primetili smo da su već iskopani rovovi, da su ljudi širom Kosova otimani, tako da je sve to predstavljalo jednu vrstu gerilske borbe i znali smo šta nas čeka.

Bilo je po 200 NATO aviona na nebu

🟥Da li se kajete zbog povlačenja?

- Za sve nas koji smo bili dole, za sve te ljude koji su ostavili svoje kuće, to je bio jedan od najtežih dana u životu! Vi se borite za nešto godinu i po dana... Ovaj rat je, da se razumemo, počeo mnogo ranije. Još 70-ih godina krenulo je otimanje imovine, pljačkanje Srba. To je bio najteži dan kad smo morali bez borbe da se povučemo jer da nismo,verovatno bismo svi bili mrtvi. Prosto nismo mogli da se odbranimo, pošto je u jednom trenutku bilo po 200 aviona, gde su nas bombardovali raketama, osiromašenim uranijumom, svim i svačim, mi nismo imali sredstva kojima bi to sprečili. Zamislite vi to nebo. Ne bismo
opstali nikako, nažalost.

Republika

Foto: commons.wikimedia.org

Adem Jašari

🟥Akcija vezana za Adema Jašarija i danas privlači dosta pažnje. Bili ste direktan učesnik.

-  Tu akciju su izvodili Jedinica za specijalne operacije, tada Resora državne bezbednosti i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ). Trajala je sedam dana, mi smo na svaki način pokušali da uhapsimo Adema Jašarija i tu njegovu bandu. Međutim, nije nam to pošlo za rukom jer je on bio dobro utvrđen s tim svojim ljudima i nije hteo da se preda. Pozivali smo ga više puta da pusti žene, decu, da on izađe kako ne bi došlo do krvoprolića, ali je on to odbio i na svaki naš pokušaj oni su uzvraćali paljbom i vatrom  iz svih mogućih sredstava. Čak su dvojica momaka, jedan iz JSO, a jedan iz SAJ, poginula. Kad dođete u takvu
situaciju, vi ne možete da okrenete leđa i kažete neću da uradim akciju. Policija je morala na svaki način da uđe i, naravno, bilo je dosta žrtava. On je žrtvovao žene, decu, čak je ubio svog bratića. Njegova ćerka i sin njegovog brata, koji su u to vreme bili mali, počeli su da beže od tih eksplozija i krenuli su prema položajima policije. Policija je devojčicu, koja je u to vreme imala šest-sedam godina, a to je u stvari bila njegova ćerka, prihvatila, a on je bratiću pucao u leđa i ubio ga. Ćerka je kasnije držala neke govore, viđao sam dole po Kosovu, u nekoj maskirnoj uniformi, živa i zdrava je ostala.

🟥Kakve je sve zločine činila ta njegova grupa?

- U našem jeziku postoji ta komparacija "poturica je gori od Turčina". On je imao srpsko-crnogorsko poreklo, to je isto. Mi smo kod njega našli gusle. U svim tim topografskim kartama, iz 60-ih i 70-ih godina, piše mahala Jašarević, oni su se prezivali Jašarević. Negde u podsvesti je on to imao, ali se radilo o jednom ubici, silovatelju, kriminalcu. Upadao je u mahale i, to su nam pričali Albanci, silovao je žene pred muževima,

decom, bio je pravi kabadahija. Albanci su slavili kad je on ubijen jer, kako su nam tada govorili, takvog zlotvora nisu videli. Ipak, on je zapadu poslužio kao ikona navodne borbe protiv srpskih oružanih snaga. I dan-danas postoji njegova bista, pa se aerodrom zove po njemu, što je, naravno, strašno, ali eto, on je navodno simbol njihove borbe za
takozvano nezavisno Kosovo.

🟥Da li ste tada bili svesni šta će se u daljem periodu dešavati?

- Ja lično nisam, kao ni što većina ljudi nije mogla da pretpostavi da će u 20. veku, bez odluke Saveta bezbednosti UN, bez nekog zvaničnog stava, bombardovati jednu suverenu državu. Bile su svakakve informacije, ali niko sa sigurnošću nije mogao da zna šta će biti sve do nekoliko dana pred samo bombardovanje, kad smo već znali da su poleteli avioni iz luka. Tu noć smo dočekali van zgrada u kojima smo boravili. Prvo su
bombardovani zgrada SUP u Prištini, aerodrom, brda iznad naših repetitora za vezu... Čak 78 dana nas je bombardovalo 19 najjačih zemalja sveta, jednu malu državu, koja je samo htela da odbrani jedan mali deo svoje teritorije.

Odluka o bombardovanju doneta ranije

🟥I posle toliko godina čuvena akcija "Račak" je i dalje aktuelna tema. Poslužila je kao povod za bombardovanje.

- Bilo je takvih akcija na Kosovu mnogo, to je samo jedna u nizu. Međutim, ta akcija je sada nekako, da kažem, najpoznatija, jer je poslužila kao povod za bombardovanje. Naravno, da nije bilo te akcije, bilo bi nešto drugo i to nam je jasno, ali eto... Ta odluka je već bila doneta 1998. u jesen, međutim, oni su kasnili jer NATO nije bio spreman, što sam kasnije iz priča saznao. Razmatrali su dve mogućnosti, kopnenu i vazdušnu, ali znali su kakav je moral kod nas bio, kod vojske, policije, građana... Mi nikad ne bismo pustili Kosovo, verovatno bi poginuli svi i onda bi morali da unište ceo jedan narod, teritoriju. Onda su se odlučili na bombardovanje, uništili su nam državu i na kraju je morao da se potpiše taj mirovni sporazum, po kom smo morali da izađemo s Kosova.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

BONUS VIDEO

Komentari (0)

Loading