Saša Milovanović: Kada detetu date telefon u ruke, to je kao da ste mu dali atomsku bombu!
"Medijska mreža" je za deceniju izrasla iz štampanog izdanja u ozbiljan multimedijalni sistem, koji danas obuhvata dnevne novine, portale, video-produkciju i specijalizovane sadržaje za različitu publiku.
Foto: Republika
Saša Milovanović, generalni direktor "Medijske mreže", bio je gost emisije "Ozloglašen", autora i voditelja Predraga Azdejkovića, koja se može pogledati na YouTube kanalu RepublikaNewsTV, a povod razgovora bilo je deset godina od osnivanja i razvoja ove medijske kuće.
Kako je istakao, "Medijska mreža" je za deceniju izrasla iz štampanog izdanja u ozbiljan multimedijalni sistem, koji danas obuhvata dnevne novine, portale, video-produkciju i specijalizovane sadržaje za različite publike. Od pokretanja Srpskog telegrafa 2016. preko razvoja portala Republika.rs i drugih digitalnih projekata, pa sve do širenja u oblasti video-formata i podkasta, mreža je kontinuirano rasla i prilagođavala se novim navikama publike.
Milovanović naglašava da danas "Medijska mreža" ostvaruje ukupan mesečni doseg od oko 200 miliona pregleda na svim platformama, kao i da se u narednom periodu očekuje dalji razvoj, uključujući i ulazak u televizijsku produkciju, čime bi se zaokružio dosadašnji rast i pozicioniranje na medijskoj sceni.
Koliko je bilo teško pokrenuti "Medijsku mrežu" i opstati na tržištu tokom tih deset godina?
- Bilo je dosta izazova, posebno na početku. Milan Lađević i ja smo pravili plan praktično od nule, razrađivali ideju i pokušavali da pronađemo prostor na tržištu. U tom trenutku mnogi su se pitali zašto pokrećemo još jedne dnevne novine, ali smo verovali da postoji niša i način da dođemo do svoje publike. Srpski telegraf je za kratko vreme uspeo da pronađe čitaoce i pozicionira se u vrhu, gde se održao svih ovih godina.
Kasnije je bilo lakše u smislu razvoja sistema, ali su se okolnosti u medijima brzo menjale. Digitalizacija i promena navika publike doneli su potpuno nove izazove. Pojavio se ogroman broj sadržaja, često banalnog, koji privlači pažnju, pa je bilo važno pronaći balans - ostati relevantan i konkurentan, a ne podilaziti tom trendu.
Ključ je bio u timu. Formirali smo mladu redakciju, s ljudima koji drugačije razmišljaju i razumeju nove načine konzumiranja informacija. Danas se sve svodi na brzinu i vizuelni sadržaj, a najveći izazov je u toj ogromnoj količini informacija izdvojiti ono što je zaista važno i zanimljivo za publiku.
Foto: Republika

Koliko je danas izražen problem krađe sadržaja u medijima?
- To je danas potpuni haos. Pre deset ili dvadeset godina postojala su pravila - tražila se saglasnost, makar usmena, često i pisana. Danas toga više nema i malo ko se time bavi. Jedan medij uloži novac, plati redakciju i proizvede vest, a drugi je preuzme, malo preradi i objavi kao svoju. Ako pritom ima veći doseg, on na kraju ostvari i veću korist od originalnog autora.
Pojavom društvenih mreža i činjenicom da je praktično svako postao medij, stvorena je neformalna "dopisnička mreža", u kojoj svako može da snimi i objavi sadržaj u realnom vremenu. Nekada je neko bio svedok događaja, danas ga odmah snima i deli. Živimo u vremenu u kojem smo stalno u nekoj vrsti "lajv prenosa", što često više liči na hiperprodukciju i histeriju sadržaja nego na stvarnu informisanost.
Novinari su ograničeni etikom, dok na društvenim mrežama svako može da radi šta hoće zarad vidljivosti. Koliko to utiče na medijski prostor?
- Opet dolazimo do pitanja regulative. Kada bi postojala jasna pravila i dosledna sudska praksa, stvari bi bile drugačije. Ako neko, bilo ko, objavi sadržaj kojim vređa drugu osobu, morao bi da snosi posledice. U suprotnom, stvara se utisak da je sve dozvoljeno.
Danas svako može da uzme telefon i nekoga javno vređa, a što su poruke brutalnije, to donose više pažnje i reakcija. Takav sadržaj postaje vidljiviji i nagrađuje se kroz klikove i lajkove. Problem je što u mnogim slučajevima nema odgovornosti, posebno kada se sve radi s anonimnih profila ili pomoću novih tehnologija, pa je gotovo nemoguće utvrditi ko stoji iza toga.
Rezultat je atmosfera u kojoj dominiraju primitivizam, uvrede i ekstremne poruke. To nije samo problem medija, već i društva u celini, jer takav sadržaj svakodnevno dolazi i do najmlađih, bez ikakve zaštite, što dugoročno može imati ozbiljne posledice.

Foto: Republika
Da li je rešenje za haos i vređanje na društvenim mrežama uvođenje strožih pravila i ograničenja?
- Potrebna je zakonska regulativa da bi se znala pravila igre. Već postoje primeri u nekim zemljama, od Australije do Austrije, gde se razmatra ili uvodi ograničenje pristupa mrežama za mlađe od 16 godina, odnosno da ne mogu da imaju naloge.
Takođe, jedno od ključnih pitanja je identitet korisnika. Ako ne postoji obavezna identifikacija, ako ne morate da ostavite lične podatke da biste otvorili nalog, onda imate prostor za zloupotrebe i lažna imena. Bez toga, teško je uspostaviti odgovornost.
Poseban problem su najmlađi. Kada detetu od sedam ili osam godina date telefon, to je kao da ste mu dali atomsku bombu - ona ne uništava sve oko njega, već prvo njega, a onda i sve ostalo. Zato verujem da će u budućnosti morati da se uvedu jasnija pravila jer bez toga, ovaj haos ne može da se reši.
Koliko algoritmi i velike platforme danas utiču na medije i vidljivost sadržaja?
- Fejsbuk je nekada bio glavno sredstvo za širenje uticaja portala i vesti, ali s promenom algoritama to više nije ni približno tako. Danas postoje novi kanali komunikacije i nove mreže, a algoritmi se "šteluju kao mašina" - jasno je da se sadržaj selektuje i plasira po određenim pravilima.
Kada ukucate neku temu na Guglu, često na prvoj strani vidite tekstove određenih medija poput N1, Danasa, Nove, Radara ili stranih servisa, dok se drugi sadržaji uopšte ne pojavljuju. To nije slučajno - to je način na koji se kreira javno mnjenje. Onaj ko drži mreže, taj drži stvarnost.
Imali smo situaciju da je tadašnja premijerka Ana Brnabić bila na sastancima u centralama "Mete" i "Gugla", gde je ukazano na to da bi trebalo da postoji ravnoteža i da se čuju obe strane. Rečeno je da će se to promeniti, ali se u praksi ništa nije desilo.
Zato mislim da je reč o izuzetno moćnom sistemu koji ne utiče samo na medije već i na društvene procese u celini. Danas te platforme imaju kapacitet da oblikuju javno mnjenje, ali i da utiču na političke tokove, pa i na smene vlasti.
Foto: ST/Vladimir Lukić

Da li je Asocijacija novinara Srbije nastala kao odgovor na pritiske i podele u medijima?
- Asocijacija novinara Srbije je danas najveća organizacija novinara koji zaista rade - ljudi koji svakodnevno proizvode sadržaj, od tekstova i priloga do televizijskih formata. To su novinari, urednici, fotografi, ljudi koji su na tržištu i koji se suočavaju sa realnim rezultatima - čitanošću, gledanošću i uticajem.
S druge strane, imate deo medijske scene koji nikada nije prošao tržište, ali sebi daje za pravo da ocenjuje rad drugih, često kroz institucije poput Saveta za štampu. Tu se vidi jasna podela u profesiji, koja nije dobra za medije u celini.
Imali smo i situacije otvorenog targetiranja novinara. Na primer, tokom jednog događaja novinarka Žaklina Tatalović je u prolazu pokazala na mladu novinarku Informera, nakon čega je reagovala masa. To pokazuje koliko je atmosfera postala zatrovana i koliko su granice profesionalnog ponašanja pomerene.
Kada govorimo o novinarskim udruženjima, postavlja se i pitanje njihove stvarne nezavisnosti. Ako predsednik jednog udruženja poput Željka Bodrožića učestvuje na političkim skupovima i javno staje na jednu stranu, onda se logično postavlja pitanje od čega je to udruženje zapravo nezavisno. Takve situacije dodatno produbljuju podele u medijskoj zajednici i urušavaju poverenje u institucije koje bi trebalo da štite profesiju.
Našli ste se na listi "Vučićev ansambl", koji je kreirala Crta i Istinomer. Da li je to lista za odstrel?
- Da, to je s tom namerom i napravljeno. Meni je pohvalno da sam na tom spisku - da nisam, zabrinuo bih se jer je to spisak ljudi koji brane istinu i brane državu od takvih koji prave spiskove za odstrel. Opasno je što takav spisak može da instruiše njihove sektaše da deluju u skladu s njihovim parolama "jahaćemo vas", "skakaćemo", "pobacaćemo vas u reku"... Da sretnem Jovu Bakića, koji preti jahanjem, on bi bežao od mene. Ako ga sretnem, ja ću njega da jašem! Po njega je bolje da ga ne sretnem.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)