Slavni plivač o borbi sa depresijom: Nikad neću izlečiti ovu bolest

Autor:

Sport

11.06.2020

07:29

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Prvo olimpijsko zlato osvojio je u Atini 2004. godine, a poslednje u Rio de Žaneiru 2016. godine. To mu je bilo 23. zlato i ukupno 28. medalja na Olimpijskim igrama.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Majkl Felps

Reč je o najuspešnijem olimpijcu svih vremena, o velikom Majkl Felpsu (35) koji se penzionisao 2016. godine u 31. godini života. Mogao je da obori još brojne rekorde, da osvoji toliko medalja, ali on je vodio trku na nekom drugom terenu. Vodio je borbu sa depresijom.

Felps je jedan od sportista koji bi barem na jedan dan hteo da bude "normalan čovek". Sjajni američki plivač je 2016. godine otišao u penziju jer je postigao sve u karijeri, ali jedan od glavnih razloga bila je i depresija koje se nikako nije mogao rešiti. Morao je pronaći novi smisao života.

- Kako si? Koliko puta čujemo to pitanje svakog dana i koliko puta odgovorimo "dobro" i nastavimo dalje, a koliko često zaista priznamo istinu, sebi i drugima? Znate kako sam ja? Recimo to ovako: još uvek dišem. Moja osećanja su poslednjih meseci neprestano skakala gore, dole i opet ispočetka. Za mene ova je pandemija bila najstrašnije razdoblje koje sam ikad prošao - rekao je Felps za američke medije i opisao kakav trag je na njega ostavio koronavirus, zbog kojeg mesecima nije izlazio iz kuće.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

- Sva ta nesigurnost, zatvorenost u kuću na koju nisam navikao, toliko pitanja bez odgovora. Sve me je to činilo ludim. Uvek sam na ivici, svaka sitnica je okidač. Postoje trenuci kad se osećam potpuno bezvredno, kad se potpuno isključim, ali u meni kulja bes koji samo čeka da izbije. Ponekad postoji samo taj osećaj koji me preplavljuje, osećaj da se više ne mogu nositi sa time. Ne želim više da budem ja. Postoje dani kad bih želeo da budem neka obična osoba.

Godinama je imao borbe sam sa sobom, a sve je eskaliralo uoči Olimpijskih igara u Riju. Do tada je svoje bitke rešavao u bazenu, u mislima sa samim sobom, ali bio je to period kada je skoro eksplodirao i odlučio da otkrije probleme sa kojima se bori.

- Nije bilo lako priznati da nisam savršen, ali to priznanje mi je olakšalo život i želim i dalje o tome otvoreno pričam jer hoću da ljudi koji se bore s istim stvarima shvate da nisu sami. Svi koji se bore sa ovim jako dobro znaju da to nikad ne prestaje. Imaš dobre i imaš loše dane, ali u ovoj trci nema ciljne linije. Dok sam plivao, bazen je bio moj beg. Iskoristio bih svu ljutnju koja je postojala u meni i pretvorio bih je u motivaciju. Ali sad tog bega više nema i naučio sam da je u tim situacijama važno napraviti korak unazad. Duboko udahnuti i zapitati se odakle dolaze ti osećaji, zašto sam toliko ljut. To je ono što sam naučio tokom lečenja. Ali kada si u tom raspoloženju, ne želiš uvek da uradiš ono što znaš da je dobro - kazao je najuspešniji olimpijac svih vremena pa nastavio:

RepublikaFoto: Tanjug/AP

- Dao sam toliko intervjua nakon Rija i priča je u osnovi bila ista - Felps je otvoreno progovorio o depresiji, potražio stručnu pomoć, osvojio zlato na svojim poslednjim Igrama i sad je sve bolje. Voleo bih da je tako jednostavno. Ali prava istina je to da ja nikad neću biti izlečen. Ovo nikada neće nestati i ja to moram da prihvatim. I da, puno je lakše to reći nego uraditi.

Opisao je i kako se bori sa depresijom i priznaje kako mu je sve lakše uz četvorogodišnjeg sina.

- Svakog dana ujutro vežbam nekoliko sati. Budim se između 5:15 i 7 i ne treba mi alarm. Naravno da ima dana kad mi se to ne radi, ali se i tada nateram jer znam da je to bitno za moje duševno zdravlje jednako kao i za fizičko. Ako propustim samo jedan dan, to je katastrofa. Tada uđem u negativan obrazac razmišljanja i kada se to dogodi, jedini mogu to da zaustavim. A obično se to ne događa brzo. Kao da kažnjavam sam sebe. Takođe ručak svakog dana mora da bude u 17 sati, to je moja odgovornost, obožavam da kuvam, a na neki način mi i pomaže. Postoje ti neki trenuci kad sam potpuno zarobljen u sopstvenoj glavi, kad mislim da ne može biti gore i onda Bumer, moj 4-godišnji sin, dođe do mene, zagrli me i kaže mi da me voli. Kad najmanje očekuješ. I to je najbolji osećaj na svetu - zaključio je Felps.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading