VEČNE KUĆE LJUDI SA MARGINE! Grobovi srpskih mafijaša i danas privlače poglede – zlatna slova posvete, mermerne biste u prirodnoj veličini! PEVAČICE IH I DALJE OPLAKUJU!

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Na beogradskim grobljima, među običnim spomenicima, uzdižu se raskošne grobnice ubijenih mafijaša koje i danas privlače pažnju prolaznika, podsećajući na život u kojem su moć, novac i nasilje ostavili večni trag.

VEČNE KUĆE LJUDI SA MARGINE! Grobovi srpskih mafijaša i danas privlače poglede – zlatna slova posvete, mermerne biste u prirodnoj veličini! PEVAČICE IH I DALJE OPLAKUJU!

Foto: ST/Tamara Pavišić,ST/Nikola Mutić,ST/Vladimir Lukić,privatna arhiva,Estock

Na beogradskim grobljima, između skromnih nadgrobnih ploča i jednostavnih krstova, uzdižu se spomenici koji i posle smrti govore o moći, novcu i životu koji su vodili. Iako su živeli na ivici zakona, ili daleko preko nje, grobovi ubijenih mafijaša iz devedesetih i ranih dvehiljaditih i danas su mesta na kojima se zastaje. Neki sa znatiželjom, neki iz poštovanja, a neki iz nostalgične tuge za vremenima kada je beogradski asfalt imao svoja pravila.

Radnici grobalja, posebno na Novom groblju i Topčiderskom, kažu da gotovo svakodnevno prime pitanje: „Gde je sahranjen Arkan?“ ili „Gde počiva Knele?“ Iako ih zakon pamti kao pripadnike kriminalnih klanova, njihovi spomenici podsećaju na državne biste: zlatne ploče, likovi isklesani u prirodnoj veličini, mermer, luksuz, večni trag moći.

Mnogo puta su me ljudi pitali gde je sahranjen neki kriminalac, a viđam baš često, gotovo svakodnevno, kako se prolaznici, ljudi sa drugih sahrana, zaustave ispred grobova Arkana, Željka Rutovića, Radeta Rakonjca i svih drugih koji ovde počivaju – priča za Republiku jedan od zaposlenih sa Novog groblja.

Arkanova senka i dalje nadvija Novi Beograd

Željko Ražnatović Arkan, komandant Srpske dobrovoljačke garde i simbol ratnog i kriminalnog miljea devedesetih, sahranjen je na Novom groblju ispod spomenika koji odražava njegov status. Bista u zlatu i crni mermer svedoče o figuri koja je 2000. godine važila za najmoćnijeg čoveka podzemlja. Njegovu grobnicu redovno posećuje supruga Svetlana Ceca Ražnatović i porodica, prijatelji, ali i ljudi iz tog sveta – poput Luke Bojovića, koji je viđen na ovogodišnjem pomenu, a čiji otac i brat počivaju levo, skoro u uglu groblja gledano od glavnog ulaza.

Nedaleko su grobovi Radeta Rakonjca, Arkanovog telohranitelja ubijenog 2013. iz automatskog oružja, i otac i brat Luke Bojovića, ubijeni u krvavom nizu osveta. Svi ti spomenici često imaju sveže cveće i upaljene sveće – znak da nisu zaboravljeni.

Ukoso odatle počiva i prijepoljski don Sredoje Šljukić, tadašnji vođa zvezdarskog klana, ubijen 2002. godine na auto-putu Beograd–Niš. Sa njim je sahranjena i njegova majka, a po izgledu groba može se zaključiti da dugo niko nije dolazio.

Surčinski klan, Topčiderske tajne i dizelaški panteon

Na ulazu u Surčinsko groblje, odmah levo, jasno se vidi mermerni spomenik Zorana Šijana, nekadašnjeg reprezentativca u kik-boksu i pripadnika surčinskog klana. Lik u prirodnoj veličini, isklesan u kamenu, dominira grobnicom. Udovica, pevačica Goca Božinovska, ostavila mu je večnu paklicu cigareta i flašu omiljenog gaziranog pića – takođe izlivene u mermer.

Na Topčiderskom groblju počivaju Aleksandar Knežević Knele, začetnik dizelaškog pokreta, kao i njegov bliski prijatelj Romeo Savić, nekadašnji kralj podzemlja. Misterija Savićeve smrti i danas intrigira javnost. Ostao je upamćen po rečenici: „Nisam kriminalac, ovo što radim – radim jer moram. Nisam alav na pare. Njihove grobnice, kao i ona Gorana Vukovića Majmuna, svedoče o krvavom usponu i još krvavijem padu beogradskih vođa ulice.

Vuković je ubijen 1994. godine u sačekuši ispred noćnog kluba u centru Beograda. Pre toga je preživeo pet atentata. Bio je vođa tada najjačeg beogradskog klana, ali je ostao upamćen po tome što je u Frankfurtu ubio Ljubomira MagašaLjubu Zemunca, legendu jugoslovenskog podzemlja.

Nešto dalje od Kneletovog groba nalazi se i porodična grobnica Darka Ašanina, ubijenog 1998. godine dok je u svom kafiću na Dedinju gledao utakmicu. Ašanin, crnogorskog porekla, bio je bokser i profesionalni kockar – kako je voleo da se predstavlja. Važio je za prvog pravog mafijaškog bosa u zemlji, a govorili su da je bio „poslednji Titov vojnik“. Poznato je i da je bio egzekutor Državne bezbednosti.

Nova generacija – isti trag

Iako bez slave prethodnika, ni mlađa generacija ubijenih kriminalaca nije ostala bez monumentalnih spomenika. Strahinja Stojanović, raznet bombom ispod džipa 2020, sahranjen je na Novobežanijskom groblju, u grobu obeleženom zlatnim elementima i jasnom porukom o statusu koji je imao.

Na Topčideru je i Aleksandar Šarac, ranjen smrtonosno u garaži tržnog centra Ušće. Poruke njegove majke i supruge na spomeniku svedoče o ličnoj tragediji, ali i o svetu u kojem su emocije često bile presvučene zlatom.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading