Miljana Kecmanović samouvereno paradirala pred roditeljima kojima se srce SLAMA od bola za ubijenom decom!

Autor:

Hronika

01.03.2024

09:48

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Šta najviše povređuje čoveka? Ignorisanje i neprimećivanje, kao da ne postoji… oružje ubojito, napisao je svojevremeno jedan psihoterapeut, čiju je objavu podelio otac Eme Kobiljski.

Miljana Kecmanović samouvereno paradirala pred roditeljima kojima se srce SLAMA od bola za ubijenom decom!

Foto: ST/Nemanja Pančić

Dragan Kobiljski, otac ubijene Eme, nedavno je na svom Fejsbuk profilu podelio objavu jednog psihoterapeuta, a u kojoj se pominje jeziva tragedija koja je pogodila celu Srbiju, kao i vaspitavanje dece od strane roditelja koje se kasnije odražava na to kakvi će ljudi, ili neljudi postati.

Objavu vam prenosimo u celosti:

“RIBNIKAR” - PUCANJ U PRAZNO!

''Ja sam moju ćerku vodila na vajanje… i ona je pravila nesavršene šolje. On je svog sina vodio u streljanu… i savršenom preciznošću, ubio mi je ćerku. Ništa se slučajno nije desilo, samo su se neki slučajno spasli.''

Kao damari, odzvanjale su mi reči majke ubijene devojčice iz Ribnikara, izgovorene pri našem prvom susretu, a nakon izjave roditelja - “NISAM KRIV”, dečaka koji je počinio nezabeležen masakr u Ribnikaru.

U takvoj tragediji u život vraća zagrljaj, podrška i ljubav. Vraća lepa reč, saosećanje i da smo tu za njih. Vraća POBEDA DOBROG NAD ZLOM!

Iskustveno, kada dete ima neki problem, treba raditi i s roditeljima, ne samo s detetom. Deca su refleksija porodičnih odnosa i najslabija karika koja “puca” zdravstveno, emotivno ili psihički. Roditelji su odgovorni za svoju maloletnu decu, a odgovornost je identična krivici.

“Kada vas budu pitali razmislite hoćete li ponoviti: “Nisam kriv” ili ćete makar reći: “Oprostite, nismo znali bolje, mnogo nam je žao, vaša deca nisu ni za šta kriva!” - iz pisma iste majke, roditeljima nelečenog dečaka, nakon masakra.

Šta najviše povređuje čoveka?

Ignorisanje i neprimećivanje, kao da ne postoji… oružje ubojito.

Koriste ga KUKAVICE, gorde, bezosećajne, spremne za poricanje i odricanje od svega i svih, sem od sebe samih. Najočiglednije su one istine koje najdublje potisnemo.
Mnogo hrabrosti treba za živeti… kada krene po zlu.
Kada nas zarobi zanemarivano u mulju sopstvene duše, preostaje nam jedino da se suočimo sa tim.

Da li smo se približili ivici smisla?

Ljudi… zastanimo, utišajmo buku, isključimo medije i pogledajmo jedni drugima u oči. Bojimo li se svojih bojazni i strahujemo li od svojih strahova? Da li nas je stid od nebrige, neljudskosti, nemoći, forme bitnije od suštine, nasilja, izgubljenih vrednosti i svetinje porodice.

Ljubav je dar dostojan onih koji greše i koji se kaju. Porodica je temelj naše ličnosti, integriteta i identiteta. I u ime toga ne odričite se tako lako zagrljaja, smeha, ljubavi, zajedničkih trenutaka i svoje dece.

Šta će biti najlepše ove godine u tužnom maju?

Cvetanje 10 stabala japanske trešnje, nadomak tašmajdanskog parka, kao znak - “TU SMO!”

 

 

Kao što je Republika već pisala o tome, Miljana Kecmanović, majka dečaka-ubice, se na jučerašnjem, kao i na pretprošlom suđenju, bez blama pojavila, skockana od glave do pete, uzdignute glave i stala pored roditelja kojima se srce slama.

Stajala je sa advokatima poput nedodirljive tvrđave na koju uticaj nema ni najiskrenija patnja roditelja koji su izgubili svoje najmilije. 

Podsetimo, Ema Kobiljski, 3. maja je tragično izgubila život kada ju je na času istorije u Osnovnoj školi ''Vladislav Ribnikar'' usmrtio školski drug, Kosta Kecmanović, a njen otac Dragan Kobiljski se oglasio na svom Fejsbuk profilu povodom navoda da porodica Kecmanović želi da da donaciju za memorijalni centar koji je u planu da se napravi.

- Još uvek ne mogu da pojmim pokušaj relativizacije gnusnog zločina od strane Kecmanovića i njihove advokatice Ivelje iznoseći tobože želju porodice Kecmanović da daju donaciju za memorijalni centar streljane dece. To nam putem advokata poručuju ljudi koji se nisu ni pojavili na iznošenju naših najdubljih patnji čime su još jednom potvrdili potpuno odsustvo saosećanja i društvene odgovornosti. Ostaje mi samo da ih umirim i da im kažem: Već smo se izjasnili da svu eventualnu odštetu opredeljujemo u humanitarne svrhe, tako da ne brinete oko donacije za društveno dobro. Kada je memorijalni centar u pitanju, učinili ste više nego dovoljno, jer bez vas memorijalni centar ne bi ni postojao. Za njega ste u potpunosti zaslužni, tako da i tu budite spokojni - napisao je Kobiljski.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

BONUS VIDEO

 

Komentari (0)

Loading