EPISKOP GRIGORIJE: Od četnika do predstavnika autošovinističke građanske elite


IZVOR: Predrag Đokić - 06.01.2021 | 16:39


Čudna je biografija sadašnjeg episkopa diseldorfskog Grigorija, kako je od nacionaliste četnika, došao do autošoviniste građaniste koji je postao podoban stranim službama, ali i građanskoj eliti koja bi pitanje Kosova i Metohije odavno rešila priznanjem samo da im se ukaže šansa. Prihvatiće oni svakoga i zanemariti prošlost da bi ostvarili svoj cilj, ali i oprati biografiju da bi prikazali nekoga kao čoveka modernih shvatanja.

Foto: Tanjug/D. GOLL

Vladika Grigorije

Episkop Grigorije rođen je u Varešu, u centralnoj Bosni. Svetovno ime mu je Mladen Durić. Srednju bogoslovsku školu upisao je 1984. i završio je u Beogradu, nakon čega upisuje Bogoslovski fakultet SPC. Odjednom u novijim biografijama se naglašava da je bio jedan od organizatora protesta 1992. godine u Beogradu. Valjda da se naglasi da je još u mladosti bio borac protiv „diktatorskih režima“, a kao svedok toga se pojavljuje Mlađan Đorđević, bivši savetnik Borisa Tadića, koji je rekao da je 15. juna umesto da mladi blogoslov Mladen Durić govori, otišao da se zamonaši u manastiru Tvrdoš. 

Mladen Durić je zamonašen u manastiru Ostrog 23. juna 1992. godine i dobija monaško ime Grigorije. Odlazi sa tadašnjim episkopom zahumsko-hercegovačkim u obnovljeni manastir Tvrdoš i tu započinje njegovo uspenje na jerarhijskog lestvici. Od jerođakona 1992. do arhimandrita 1997. godine. Nakon završenog Bogoslovskog fakulteta odlazi u Atinu na postdiplomske studije.

Po blagoslovu Njegove svetosti Patrijarha Pavla, ustoličen je na vladičanski tron Hercegovačke eparhije od strane Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija 3. oktobra 1999. godine. U svim skorašnjim biografijama se ističe obnoviteljska uloga episkopa Grigorija, koja nije sporna. Obnovio je više desetina crkava i manastira, a izgradio je i nove za potrebe liturgijskog života vernika. Dalje u novijim biografijama se piše da je obnovljen crkveni život, da se sprovode razne aktivnosti u eparhijskom domu, kao i parohijskim domovima, održavaju predavanja, konferencije, seminari, naučni mirovni i drugi skupovi i tribine, proslavljaju se praznici, slave se slave… Tada je bilo opravdano zidati nove crkve nakon rata i ako je narod teško živeo, tačnije preživljavao, ali je danas problem da se završi Hram Sv. Save jer kako episkop Grigorije kaže bolnice su nam u teškom stanju. Tačno, ali zbog koga? U poslednjih osam godina nikle su nove, a stare se obnavljaju, ne može sve odjednom, jer decenijama je uništavano. 

Preskaču se čitavi periodi gde odjednom počinje da se episkop Grigorije pojavljuje kao borac protiv režima Aleksandra Vučića i to ispred građanske elite koja je u njemu prepoznala modernog čoveka širokih shvatanja. Kako se desilo to da neko ko otvara Ravnogorski park u Bileći 2014. godine u čast Jugoslovenske vojske u otadžbini, četnicima, postane građanskoj eliti 2020. godine čovek kosmopolita i nosilac promena u borbi protiv predsednika Aleksandra Vučića?

Foto: Printskrin/Nova S

Gostovanje na Utisku nedelje

Prelazi se preko sumnjivih aktivnosti episkopa Grigorija u zahumsko-hercegovačkoj eparhiji gde je osnivao firme, kupovao akcije u drugim preduzećima, da je imao lične poslovne interese u nekoliko firmi koje su brojale oko 100 zaposlenih. Bio je vlasnik hotelskog preduzeća Platani DV, a i podruma vina manastira Tvrdoš. Tri firme su poslovale sa gubitcima. Međutim, episkop Grigorije je imao i ispade gde su se za njega vezivale i neke pretnje upućene drugim osobama. 

Šta se desilo i kako je to moguće, da od episkopa Grigorija za koga su govorili da je četnik, nacionalista, dođemo do toga da ga brane mediji kao što su N1, DANAS, NOVA S i slični?

U svim ovim medijima u poslednjih nekoliko meseci se govori da se vodi brutalna hajka protiv episkopa Grigorija i da ona dobija sve brutalnije razmere. Izbeljivači biografije episkopa Grigorija na sve moguće načine pokušavaju da ga predstave i nametnu kao kandidata za patrijarha, a ako to ne uspe onda za predsednika. Čoveka koji jedini sme da izađe predsedniku Aleksandru Vučiću na crtu. 

Sve što su sami ovi mediji iznosili o episkopu Grigoriju postaju klevete, laži, spinovanja i podmetanja svih vrsta i on čarobno postaje jedan od najuvaženijih episkopa Srpske pravoslavne crkve i sve se to sada pripisuje „režimskim“ medijima. 

Građanska elita ga prihvata kao spasioca i koja ga moli da povede narod u proteste i da se kandiduje za predsednika, a sa druge strane ista ta elita pljuje i vređa SPC i njene vernike nazivajući ih lizačima kašičice. 

Čudan je to savez između građanske elite i episkopa Grigorija, ali koji pokazuje da se sve da izbeliti i nestati, ako služi svrsi sloma srpskog naroda i ubrzanju priznanja Kosova i Metohije kao nezavisne države sa jedne, kao i uništenje Republike Srpske sa druge strane. Građanska elita se buni što Vučić diplomatskim manevrima uspeva da izbeg

ne zamke umesto da se prepusti i upadne u njih. Oni se nude da bi to sigurno uradili, ali očigledno i jedan episkop SPC koji je svojim aktivnostima i ponašanjem pokazao da je spreman na sve da bi se dokopao trona Sv. Save.