POMOZIMO MALIM MARINKOVIĆIMA DA SE IZVUKU IZ NEVIĐENOG SIROMAŠTVA! Njihov život je prava HOROR PRIČA! Hleb im težak luksuz, a to kako se drugari ophode prema njima TERA SUZE NA OČI!

Autor:

Vesti

16.05.2024

19:05

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Nemamo ništa, po dva-tri dana ne bude ni hleba. Deci za rođendan kupimo sok i naspemo svakom po pola čaše. Još se nije desilo gosti da nam dođu. Mnogo je teško

POMOZIMO MALIM MARINKOVIĆIMA DA SE IZVUKU IZ NEVIĐENOG SIROMAŠTVA! Njihov život je prava HOROR PRIČA! Hleb im težak luksuz, a to kako se drugari ophode prema njima TERA SUZE NA OČI!

Foto: Humanitarna organizacija Srbi za Srbe

Priča o sedmočlanoj porodici Marinković, koju guta pakleno siromaštvo, toliko je potresna da ju je teško i pročitati, a kamali živeti njihov život.

Porodica, koju čine majka Elene, otac Boban i deca Marko (14), Boris (13), Nikolina (12), Filip (6) i Lazar (3) živi daleko od civilizacije, u selu od koga je i Bog digao ruke, u Skopskoj Crnoj Gori, u svega 8 kvadrata, u rangu kmetova iz srednjeg veka. 

- Nemamo ništa, po dva-tri dana ne bude ni hleba. Deci za rođendan kupimo sok i naspemo svakom po pola čaše. Još se nije desilo gosti da nam dođu. Mnogo je teško -  bolno i uz duge pauze priča Elena, majka petoro dece.

Priču o njima i apel za pomoć uputila je Fondacija "Srbi za Srbe" a do njih su jedva došli. Kako su naveli, put ih je vodio kroz selo Gornjani, opština Čučer–Sandevo, na obodu Skoplja u Skopskoj Crnoj Gori do mesta gde žive. Selo zaboravljeno u vremenu i prostoru, tako ga opisuju, s ulicama nalik onima u žicom opasanom Orahovcu. 

Republika

Foto: Humanitarna organizacija Srbi za Srbe

Kuća porodice Marinković

 

Navode da žive nadomak manastira Svetog Nikite, zadužbine Svetog Kralja Milutina, u takvoj bedi da ju je teško i opisati. 

Cela porodica živi u nedovršenom objektu, u sobičku od svega 8 kvadrata. 

- U ovom sobičku svi živimo, jedemo i spavamo. Nemamo ništa više od toga. Nema ni kreveta, prokišnjava, teškoće su, nažalost, svakodnevne - jada se namučeni Boban, koji izgleda bar desetak godina starije od datuma utisnutog u njegovoj ličnoj karti.

Najviše ispaštaju skromni mališani koji posmatraju ljude oborenih pogleda. Uprkos razlici u dijalektu, ispričali su nam dosta toga.

- Tesno je, ima samo tri kauča. Leti kad je baš vrućina, odemo nas dvojica na gornji sprat. Tamo je jedan krevet i nemaju vrata, pa se možemo bar malo rashladiti. Zimi je mnogo teško. Ne možemo ni da dišemo kada tata stavi drva da se ugreje soba -  rekoše Marko i Boris.

Republika

Foto: Humanitarna organizacija Srbi za Srbe

Porodica Marinković

 

A društvo...

- Društva nema. Malo u školi što ostanemo na terenu da se poigramo i to je sve. Neće niko ni da se druži sa nama, kažu da smo siromašni - tužno su dodali.

Ovi hrabri momci nedavno su i ugasili požar kad se odžak zapalio. Prvi su reagovali i sprečili da se proširi na celu kuću. Ostaci toga još su vidljivi i nesanirani.

Paket jaja, džak brašna, vekna hleba i kesica kokica na starom televizoru vrlo verovatno će biti na višednevnom meniju. Trude se makar za decu uvek nešto da bude. Bez ormara, frižidera, stola za ručavanje…

Umesto stolica, koriste cigle! O uslovima za učenje, izlišno je govoriti. Ipak, uprkos svemu, ta tamna soba je uredna, sa sve pod konac rasprostretim i usisanim tepihom.

Tamu, osim dnevne svetlosti, razgone jedna sijalica i nekoliko traka sa šarenim lampionima. 

Marinkovići ne žele da pokleknu. Domaćin, građevinac i fizikalac, uspeo je u sklopu te udžerice da ozida izdvojeno kupatilo, kakvo takvo. Da imaju bar negde da operu zube i ruke.

Republika

Foto: Humanitarna organizacija Srbi za Srbe

Elena Marinković

 

- Radim na građevini, bude makar da preživimo. Moram još dosta toga da okrpim, nedostaje pola krova, stepenice su loše i nebezbedne. Supruga mi je jednom pala i povredila se. Od tada se plašim za decu i kosa mi se ježi kad vidim da su krenuli gore -  kaže Boban.

- Deca su nam dobra i svi se lepo slažu. Kroz svašta smo prošli Marko, Boris, Nikolina i ja, oni su mi iz prvog braka. Suze mi opet krenu na oči kada se setim svega. Nije za priču, izvinite - uključila se opet majka Elena u razgovor, koja, zbog stresa, ima problem sa šećerom.

Na kraju posete, oglasila se i jedina devojčica Nikolina, jedva čujno odgovarajući na naša pitanja:

- Nekad bude hladno, nekad toplo. Kad ima drva, toplo je, a kad nema… Pomažem mami da čuva mlađu braću i da zamesi hleb. Svake noći maštam da imam roze sobu!

Humanitarna organizacija Srbi za Srbe i sajt Republika se nadaju da će ova priča doći do mnoštva dobrih ljudi i naših redovnih dobrotvora. Hajde da zajedno „skinemo zvezde sa neba” za ovu decu!

Bonus video

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading