KOMADANE SU IM RUKE, NOGE, GLAVE: Heroj sa Košara progovorio o PAKLU koji je prošao na Kosmetu

Autor:

Vesti

07.01.2023

21:53

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Golobradi vojnici, redovna vojska, imali su svega 20 godina kada im se život preko noći pretvorio u košmar.

KOMADANE SU IM RUKE, NOGE, GLAVE: Heroj sa Košara progovorio o PAKLU koji je prošao na Kosmetu

Foto: Privatna arhiva

Nakon sloma albanske države 1997. godine, dolazi do pobune Albanaca koji kreću sa otimanjem oružja iz karaule koja se nalazi duž granice sa SRJ.

Oružje je ilegalno dopremano na prostor Kosova i Metohije, a tada je više od milion i petsto hiljada dugih i kratkih cevi završilo u rukama albanskih civila.

Zulum nad srpskim življem

- Sve je krenulo da se krčka još '98 godine po gradovima i selima po Kosovu i Metohiji. Oni su još tad odlazili u Albaniju i imali tu obuku, da bi bili spremni za ono što je došlo '99. To se sve već unapred znalo, tako da je to trajalo - započinje priču za Republiku Slaviša Zuvić (47), heroj sa Košara.

- Pravili su veliki zulum nad civilnim stanovništvom još pre nego što su otišli na obuku u Albaniju. Silovali su žene, iživljavali se nad njima, nad srpskom decom, a svaka od tih grupa je imala svog tzv. komandanta.

Obuke terorista

- Svi su oni išli u Albaniju i tamo su od regularne vojske Albanije obučavani da ratuju, jer na Kosovu nije bilo vojske. Bili su oni, tzv. Oslobodioci Kosova, UČK. Iz Albanije su napadali na Košare i na Paštrik.

- Tu treba takođe dodati da su bili i loši borci. Na Prokletijama ih je bilo skoro pet puta više nego nas. Iako su bili brojniji, nisu uspeli ništa da urade, s obzirom da su imali i punu podršku NATO avijacije i 15.000 vojnika NATO-a koji su sleteli u Albaniju.

Prva linija fronta

Karaula Košare nalazila se između Đakovice i Peći. Cilj terorističke OVK bio je da preseče komunikaciju jedinica Vojske Jugoslavije smeštene u Prizrenu i Đakovici, a jedini način bio je da zauzmu ovu karaulu.

Golobradi vojnici, redovna vojska, imali su svega 20 godina kada im se život preko noći pretvorio u košmar. Ošišani do glave, bili su bez municije, ali i hrane, dok im se činilo da neprijatelj vreba ispod svakog kamena pored koga su prošli.

Temperature u kojima su ova deca ratovala za svoju otadžinu, današnjim generacijama su nepojmnjive. Na -15 stepeni, ova vojska, gledajući neretko svoje saborce kako ih mina raznosi, borila se za goli život.

- Sneg nam je bio do grudi, a hladnoća nam se uvukla u kosti. U takvim okolnostima vojnik je ostajao 72 sata u mestu, odnosno, sve do smene straže - za Republiku govori Slaviša Zuvić.

Republika

Foto: Privatna arhiva

Slaviša Zuvić, heroj sa Košara

Na skoro čitavom području Kosova i Metohije albanske snage su razbijene u potpunosti, što je kopalo samo dublji gnev i upravo zbog toga migracije ljudi bivale su učestalije. Konstantno se prenosilo oružje i radilo na jačanju ovih grupa.

NATO - ''Pobratim'' albanskih terorista

Samo nekoliko dana pre početka NATO bombardovanja, i pored brojnijeg neprijatelja, komanda Prištinskog korpusa krenula je u kontranapad da povrati karaulu Košare.

- Tog 19. aprila 63. padobranska jedinica pretrpela je strahovite gubitke. Kada kasetna bomba padne u grupi od 10 ljudi, verovatnoća je 1:1.000.000 da će jedan ostati živ. One komadaju ruke, noge, glave...- nastavlja Zuvić i dodaje:

- Veliko je srce bilo u tim vojnicima. Jezivo je gledati svoje saborce kako ih raznosi bomba. Naša vojska je uspela da pruži otpor neprijatelju, ali tih 67 dana pretvorili su se u večnost. Poginulo je 108 vojnika vojske Jugoslavije, dok je više od 150 bilo ranjeno. Velika je pomoć bila NATO-a, ali nisu bili jači od naše vere.

Java gora od svakog košmara

Prinuđeni da preko noći odrastu, dobrovoljno su napuštali svoja ognjišta, sluteći da grle svoje voljene poslednji put, nadajući se negde, u deliću podsvesti da će osvanuti jutro kad će se živi vratiti kući.

Slaviša je jedan od heroja sa Košara koji je u trenutku kada je dobrovoljno krenuo sa svojim saborcima imao svega 23 godine.

- Slava onima koji su dali živote za našu otadžbinu, ali, nažalost, većina preživelih ratnika sada živi na rubu egzistencije. Ono što smo moji saborci i ja preživeli, ne može da se prepriča i ostavlja dalekosežne posledice, koje se osećaju i danas.

- Tada sa 23 godine,dok sam bio na Prokletijama, nisam znao za strah, niti sam ga osećao. Čvrsta vera i jaka ljubav prema Srbiji je potisla svaki stah u meni...naravno, ne bih ni sekunde razmišljao, opet bih stao u stroj na braniku otadzbine...

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

BONUS VIDEO:

 

 

 

Komentari (1)

Loading
Rass

08.01.2023 11:18

I Milosevic iMrka sta kazu ono...gde su njihiva deca bila. Izdali su Jugu ,Srbiju i sve nas.