MISTERIJA NAJSNAŽNIJE EKSPLOZIJE IKADA: 185 puta jača od Hirošime, a niko i dalje ne zna šta se dogodilo!

Autor: Republika

Razonoda

28.05.2018

04:23

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Više od 100 godina posle najjače eksplozije u zabeleženoj istoriji, naučnici još uvek pokušavaju da otkriju šta se tačno dogodilo.

30. juna 1908. eksplozija je protresla izolovanu šumu u Sibiru, u blizinu reke Podkamena Tunguska. Veruje se kako je vatrena lopta bila veličine 50 do 100 metara. Uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara tajge, sravnivši sa zemljom oko 80 miliona drveća. Zemlja se tresla, a prozori pucali u najbližem gradu udaljenom preko 60 kilometara. Lokalni stanovnici su osetili čak i toplotu eksplozije, a neke je udar srušio na pod.

Srećom, područje na kome se ogromna eksplozija dogodila retko je nastanjeno. Nije bilo zvaničnih izvešztaja o ljudskim žrtvama, iako je navodno jedan lokalni pastir poginuo kada ga je udar bacio o drvo. A stotine jelena pretvoreno je u potpuno spaljene lešine. Jedan svedok je naveo kako je “nebo bilo podeljeno na dva dela, a visoko iznad šume ceo severni deo neba je izgledao kao prekriven vatrom”.

Ova "Tunguska eksplozija" ostala je najjača ikada zabeležena u istoriji, a proizvela je najmanje 185 puta više energije od atomske bombe bačene na Hirošimu. Seizmički potresi osetili su se sve do Ujedinjenog Kraljevstva.

Misterija iz svemira

Više od 100 godina kasnije naučnici se još uvek pitaju šta se tačno dogodilo. Mnogi su uvereni kako se radilo o asteroidu ili kometi. Ipak, pronađeno je vrlo malo tragova velikog vanzemaljskog objekta, što je dalo mesta i nešto neverovatnijim objašnjenjima eksplozije. Područje Tunguske u Sibiru je izolovano, s dramatičnim klimatskim uslovima. Zime su duge i hladne, a leta kratka, kada se tlo pretvara u blatnjavu močvaru. Zbog toga je pristup izrazito težak.

Posle eksplozije, niko nije odmah otišao u istraživanje. Ruske vlasti su tada imale veće probleme od naučne znatiželje, kaže Natalija Artemijeva iz Naučnog instituta u Taksonu, u Arizoni. U zemlji su rasli politički nemiri, Prvi svetski rat i revolucije. “Bilo je samo par objava u lokalnim novinama, u Sankt Peterburgu i Moskvi nije ni spomenuto”, navodi Artemijeva.

Tek par decenija kasnije, 1927, ruski tim naučnika pod vođstvom Leonida Kulika otputovao je u to područje. Sam Kulik slučajno je čuo opis događaja šest godina ranije pa je uspeo da uveri ruske vlasti kako bi se isplatilo otputovati. Kada je stigao u Tungusku šteta je još uvek bila očigledna, premda je prošlo više 20 godina.

Kulik je pronašao veliko područje sravnjenog drveća, koje se pružalo oko 50km u širinu u neobićnom leptirastom obliku. Prema njegovoj teoriji meteor je eksplodirao u atmosferi. Ipak, zbunjivalo ga je nepostojanje udarnog kratera, ili bilo kakvih drugih ostataka meteora. Kako bi to objasnio, naveo je kako je močvarno tlo premekano kako bi očuvalo tragove udara, te da su ostaci sigurno duboko pod zemljom. No Kulik se ipak nadao da će otkriti barem neke ostatke

Sovjetski naučnici su kasnije govorili da je to bila kometa, a ne meteor. Komete se većinom sastoje od leda, a ne stena kao u slučaju meteora, tako da bi nedostatak svemirskog kamenja u ovome slučaju imao više smisla.

A zatim je ekspedicija iz 1958. otkrila sitne ostatke silikata i magnetita u tlu. Dalje analize pokazale su visoke procente nikla, što je poznata karakteristika meteoritske stene.
 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading