OVO JE PRAVA ISTINA O KRAJU POTERE ZA LEGIJOM! Lažni pasoš, neočekivani motiv i šokantna promena izgleda! (FOTO)
Milorad Ulemek Legija se predao 2. maja 2004. godine, posle 14 meseci skrivanja, tako što je samo IŠETAO IZ KUĆE PRED ŽANDARMERIJU!
Foto: KOCA SULEJMANOVIC/AFP/Profimedia
Milorad Ulemek Legija, nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), jedan je od dvojice ljudi koji su osuđeni na 40 godina zatvora za ubistvo premijera Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine. Legija je označen kao organizator, a Zvezdan Jovanović kao direktni izvršilac atentata. Jovanović je posle 13 dana uhapšen u akciji "Sablja", a Legija se predao 2. maja 2004. godine, posle 14 meseci skrivanja.
Foto: www.profimedia.rs

Legija je bio u bekstvu, putovao je pod lažnim pasošem, čak je koristio lažni identitet Vlade Vukomanovića dok se skrivao, iako je javnosti malo poznato da je imao dodeljen diplomatski pasoš Srbije. Neprepoznatljiv zbog promenjenog izgleda, Legija se predao u noći, 2. maja, iznenađujući i žandarme koji su čuvali njegovu kuću. Njegova frizura, sa kosom do pola leđa i bradom do grudi, izazvala je šok kod svedoka, koji su izjavili da ga ne bi prepoznali da su ga sreli na ulici.
Zanimljivo je da se Legija navodno predao policiji zbog nesuglasica sa svojom suprugom. Prema nezvaničnim izvorima, posvađao se sa Aleksandrom i u besu napustio kuću, što je navodno bio okidač za njegovu predaju. Takođe, nekoliko meseci pre predaje, Legija je poslao buket cveća u bolnicu Aleksandri Ivanović, što je bio još jedan neobičan potez u ovom kontroverznom slučaju.
Neki su ga želeli mrtvog
Predaji komandanta "crvenih beretki" prethodio je jedan telefonski razgovor. Pozvao je Gorana Radosavljevića Gurija, bivšeg komandanta Žandarmerije, s kojim ga vežu ratišta, bitke i brojne akcije na Kosmetu.
- Bio sam s prijateljima u Karađorđevu u lovu kad su me pozvali policajci koji su obezbeđivali Legijinu kuću i rekli da on hoće da se preda. Dali su mi ga na vezu. Prepoznao sam mu glas... Rekao je: "Mislim, brate, ja sam tu s policajcima. Oću da se predam. Treba da dođeš po mene da idemo dalje..." Naredio sam Vladi Iliću, komandantu beogradskog odreda, da ga pokupi jer smo već imali informacije da bi neke grupe krenule da ga spreče - seća se Radosavljević tog razgovora.
Foto: Tanjug AP

On objašnjava da je bilo ljudi koji su želeli da Legija bude mrtav.
- Ne bih to da elaboriram. Meni je bio cilj da ga što pre sklonimo s ulice, ispred kuće. Vlada ga je uzeo, stavio u kola. Već tada sam bio na putu za Beograd, obavestio sam ministra Jočića i načelnika RDB i oni su mi naredili da ga dovedem u MUP. Tu je bio Rade Bulatović, ubrzo je stigao i Jočić. Naredili su mi da sam slobodan da idem kući i eto to je - ispričao je Radosavljević ranije za Srpski telegraf.
Kako se predao Legija?
Ukupno 14 meseci je prošlo od atentata na Đinđića, kada je Milorad Ulemek Legija odlučio da se preda. Na zidu kuće u kojoj se skrivao pisao je grafit “Gde si Legija”.
On je 2. maja 2004. godine oko 21 sat izašao iz svoje kuće u ulici Ilije Stojadinovića u Filmskom gradu i ukazao se pred pripadnicima Žandarmerije.
- Prvooptuženi za ubistvo premijera Zorana Đinđića bio je, po preporuci dvojice funkcionera MUP, od ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 12. marta prošle godine, sve vreme u svojoj kući gde se u nedelju i predao - izjavio je u danima nakon Legijine predaje njegov advokat Slobodan Milivojević, nakon što ga je po prvi put od hapšenja posetio u Centralnom zatvoru u Beogradu.
Foto: youtube.com/Bar Benders

Mediji su tada pisali da je bio u "normalnom psihofizičkom stanju“, te da je zatražio da se ošiša i obrije. Bio je pod posebnim merama zaštite, a čuvari su probali hranu koja mu se dostavljala.
Bulatović: Imao je samo jedan uslov!
Rade Bulatović je ranije u razgovoru za Srpski telegraf ispričao svoju verziju predaje.
- Svašta se pisalo. Istina je da sam tada bio na odmoru na Svetom Stefanu. Treći dan. Zovu me, kažu Legija se predao. I šta ću, prekinem odmor.
Foto: ST/Nebojša Mandić

Bivši šef BIA negirao je Legijine tvrdnje da su pregovori trajali satima. Kaže, imao je samo jedan uslov.
- Da mu porodica bude zaštićena.
Na pitanje koliko su tačne priče da se često sastajao s Legijom, te da su bili u dobrim odnosima, Bulatović je odgovorio:
- Neistine. Legiju sam sreo tri-četiri puta. To su bili službeni kontakti posle bačene bombe na sedište DSS i kada je pomogao da se nađe ukraden službeni automobil audi A6 koji je pripadao kabinetu predsednika SRJ i kada se predao. Bio je korektan, obraćao se s poštovanjem prema instituciji koju predstavljam.
Međutim, nisu svi verovali u ovu verziju priče. Rajko Danilović, tadašnji advokat porodice Đinđić, i Ljubiša Kesić, šef pravnog tima Centra za modernu politiku, izjavili su svojevremeno da "zaista treba biti naivan pa poverovati“ da se prvooptuženi za ubistvo premijera 14 meseci krio u svojoj kući.
Bivši potpredsednik Vlade Srbije Čedomir Jovanović izjavio je da je kuća Milorada Lukovića Legije nakon ubistva premijera Đinđića pretresana više puta.
Foto: Printscreen/b92

Legija: Protiv Tajlanda ne bih imao ništa protiv!
Sam Ulemek ispričao je da nije bio u ilegali po svetu kako se šuškalo.
- Od 14. marta, pa sve do predaje boravio sam u svojoj kući, u posebnoj prostoriji. Naravno da ta moja tvrdnja nije prihvaćena do dan-danas jer bi se onda postavilo pitanje šta je policija radila. Osim što su zavaravali javnost kako sam viđan od Bosne preko Hrvatske i Švajcarske, pa sve do Tajlanda, mada protiv Tajlanda ne bih imao ništa protiv. Ja pouzdano znam da me nisu mnogo ni tražili jer da jesu, verovatno bi me i našli.
Foto: Printscreen

U prilog svoje tvrdnje Ulemek postavlja pitanje zašto odmah nakon privođenja niko od nadležnih organa nije ušao u njegovu kuću da uradi uviđaj.
- U to vreme važio sam za državnog neprijatelja broj 1 i po njima sam bio najtraženiji begunac u Evropi. Zato je bilo lakše reći da se Milorad krio kojekude nego tu njima pred nosom. To je njihova sramota, a ne moja. Što se tiče mojih aktivnosti za vreme ilegale, nema tu mnogo šta da se kaže. To se nije mnogo razlikovalo od mog sadašnjeg boravka u zatvoru. Mnogo blejanja i dosade - rekao je Ulemek.
Šta piše u presudi?
U optužnici za ubistvo Đinđića, tvrdilo se da su dvanaestorica optuženih ubili premijera sa tada pokojnim Dušanom Spasojevićem Šiptarom i Miletom Lukovićem Kumom.
Prema presudi koja je potvrđena 2009. godine, Legija je organizovao atentat, Jovanović je bio neposredni izvršitelj, a obojica su osuđeni i za pokušaj ubistva Milana Veruovića, šefa obezbeđenja premijera, kao i za udruživanje radi protivustavne delatnosti.
Motiv atentata je bio zaustavljanje borbe protiv organizovanog kriminala i sprečavanje otkrivanja zločina u kojima su pripadnici grupe bili umešani.
Nata Mesarović, tadašnja predsednica Vrhovnog kasacionog suda, je u obrazloženju presude navela da su se oni isključivo plašili "za svoje sopstvene interese". Mesarović je obrazlažući presudu rekla i da su Ulemek i Spasojević doneli odluku da se ubije premijer.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)