TEKSTILNI OTPAD: Zašto je jeftin poliester ekološki preskup u Srbiji
Brza moda i hiperkonzumerizam dolaze na naplatu
Foto: freepik
Pre nekoliko decenija bilo je gotovo nezamislivo kupovati garderobu za samo jednu sezonu, nositi je na nekoliko događaja i bacati u otpad radi pražnjenja ormara za nove sezonske komade. Ovaj ciklus omogućila je brza moda (fast fashion), industrija koja je popularizovala jeftine, trendi komade, mahom od sintetičkih materijala, poput poliestera i poliamida. Međutim, niska cena koju plaćamo na kasi ima izuzetno visoku ekološku cenu.
Globalno, uticaj brze mode na životnu sredinu je katastrofalan.
Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), modna industrija je drugi najveći potrošač vode i odgovorna je za oko 10 odsto globalne emisije ugljenika. Ovo je više od ukupne emisije svih međunarodnih letova i pomorskih brodova zajedno.

Foto: Freepik
Problem eskalira nakon što moda postane otpad. Niska cena i priroda jednokratne potrošnje dovode do ciklusa čestog odlaganja. Velike količine tekstilnog otpada završavaju na deponijama, u vodama i prirodi, formirajući prava "tekstilna ostrva". Poseban problem su sintetički materijali kojima su potrebni vekovi za razgradnju, a ispuštaju mikroplastiku.
Inicijative u Srbiji
Tekstilni otpad prepoznat je kao jedan od rastućih problema, navodi se u Programu upravljanja otpadom u Srbiji za period 2022. do 2031. Kako se ističe u ovom dokumentu: "Ne postoji posebna infrastruktura za odvojeno sakupljanje ovog otpada." Program predviđa uvođenje odvojenog sakupljanja otpada, uključujući i tekstil, do 2029.
Ipak, na lokalnom nivou već postoje pomaci. Pojedine opštine i organizacije pokreću inicijative za rešavanje ovog ekološkog problema. Tako je Novi Pazar koji je prepoznat kao tekstilni centar, pokrenuo programe prikupljanja i reciklaže tekstilnog otpada od proizvođača, ističući da on može postati vredna sirovina. Projekte u ovom gradu podržao je i Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), a već daju rezultate smanjenjem tekstilnog otpada na deponijama. Pojedine neprofitne organizacije i socijalna preduzeća, poput Ženskog centra u Užicu, aktivno se bave reciklažom tekstila i proizvodnjom novih proizvoda od recikliranih materijala i tako promovišu cirkularnu ekonomiju. Srbija je uključena i u međunarodne projekte, poput "Green Texa", koji okuplja partnere iz regiona i Evropske unije (EU) u cilju kreiranja efikasnih rešenja za sakupljanje i reciklažu tekstilnog otpada.
Kakve su nam kupovne navike
Rok nošenja pojedinih odevnih predmeta je izuzetno kratak. Na primer, skoro svaki treći ispitanik nosi pantalone, farmerke, trenerke i majice do 12 meseci. Posebno su kratkog veka čarape (koje 73,1 odsto ispitanika nosi manje od godinu dana) i donji veš. Ovaj podatak je posebno alarmantan jer je za proizvodnju jedne majice potrebno 2.700 litara vode, a za jedan par farmerki čak 10.000 litara vode.
Podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da se od ukupne količine tekstilnog otpada koji proizvede privreda reciklira manje od trećine, tačnije samo 24,2 odsto. Većina preostalog otpada završava na deponijama ili se spaljuje.
Brza moda nam je donela iluziju jeftine i neograničene dostupnosti odeće, ali cena koju plaća naša planeta daleko je veća. Iako domaći potrošači deklarativno cene kvalitet pre trenda, statistika pokazuje da se odeća u Srbiji nosi prekratko, s manje od četvrtine industrijskog tekstilnog otpada koji se reciklira.
Pre nego što kupite novi komad, zapitajte se koliko puta ćete ga nositi. Dajte prednost kvalitetu i dugovečnosti u odnosu na prolazni trend, prepravljajte postojeću garderobu, donirajte ili je prosledite na reciklažu. Svojim izborom, imate moć da transformišete tekstilni otpad u vredan resurs.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)