Ovo je najmoćnija pravoslavna molitva: Ponavljajte je i očekujte čuda!


IZVOR: Republika - 31.01.2019 | 09:43


Nažalost, većina ljudi misli da je dovoljno to što vodi računa da li je crveno slovo ili je "samo podebljano" i danas će je pročitati prvi put u životu.

Foto: pixabay.com

Foto: Ilustracija

Isusova molitva je ubedljivo najbitnija molitva u pravoslavnoj tradiciji, ona koju mora da zna svaki čovek koji sebe smatra pravoslavnim hrišćaninom.

Isusova molitva je kratka umna molitva, u vidu formule, koja se posebno ceni u Pravoslavnoj crkvi, u toj meri da se tretira kao "srž i zenica pravoslavlja".

Nema važnije molitve od nje. Ona glasi: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog".

Njom su se učili brojni naraštaji, o njoj se diskutovalo tokom cele istorije Crkve.

Tajna njene moći leži u ponavljanju i na taj se način koristi u ličnoj asketskoj praksi monaha i isposnika širom pravoslavnog sveta.

Foto: ST/N. PANČIĆ

Foto: Ilustracija

Ona je, tvrdi se, osnovni metod kojim oni koji se mole otvaraju svoje srce Bogu zbog čega se naziva i Molitvom srca. Veruje se da je upravo to ta molitva koju apostol Pavle zagovara u Novom zavetu kao "neprestanu molitvu", premda nauka smatra da je nastala u egipatskim pustinjama u 5. veku i da je tek postepeno na Istoku stekla ovu važnost koju ima danas.

Njeno korišćenje je posebno često u isihazmu, pravoslavnoj monaškoj tradiciji koja je kao način života posebno zastupljena na Svetoj gori, a koja ukratko rečeno predstavlja potpuno okretanje čovekovoj unutrašnjosti koja se sjedinjuje sa Bogom putem vođenja punog crkvenog života i uzimanjem Svetih tajni.

Pri višečasovnom i neprestanom ponavljanju ove kratke molitve koristi se brojanica, koja se smatra oruđem molitve, ali koja nije obavezna i više služi kao ispomoć onima koji su tek počeli da ulaze u taj mistični svet ili onima koji su slabi i lako gube koncentraciju.

Pored toga, prilikom ponavljanja Isusove molitve vernici se mogu i klanjati Bogu i krstiti.

Međutim, ovako duboko zalaženje u Isusovu molitvu duhovnici obično ne savetuju običnim ljudima, bez pomoći nekoga ko je već u tome vešt i iskusan.