KAKO JE SEVERINA IZBEGLA ZATVOR I PONIZILA DRŽAVU? Nemajka koja koristi sina kao glavno oružje!

Poslednjih nedelja Hrvati su izloženi nesvakidašnjem medijskom tetoru i sistemskom maltretiranju na koje nisu imuni, ni oni koji bi po sili zakona i pozicijama koje drže trebali čuvati dostojanstvo i državnost Republike Hrvatske, piše Hrvatski tjednik.

Na prvi pogled, čini se neozbiljnim tvrditi da jedna pevaljka i registrovana porodična nasilnica, koja se zadnjih godina povlači po sudovima i policiji, zbog sumnje na niz kaznenih dela, može naškoditi dojstanstvu ozbiljne države i narušiti njenu državnost, međutim, kada iza te žene stoji celokupna jugoslovenska, petokolonaška bulumenta, duboko integrirana u civilno društvo, medije i politiko, tada stvari baš i nisu tako naivne. Štaviše, kada je na čelu Vrhovnog suda osoba koja možda poznate pravo, ali ne razume kako funckinišu protuhrvatski mediji, onda je moguće da se i posve ispravna sugestija o tome da ne treba u medijskom prostoru pisati o slučajevima borbe za starateljstvo, može izokrenuti u izmišljene optužbe za maliciozno dociranje ili vređanje jedna strane, piše Hrvatski djednik.

Foto: Instagram printscreen

 

Nakon toga nespretnog istupa predsednika Vrhovnog suda, Radoslava Dobronića, koji najverovatnije nije shvatio niti autorizovao svoju izjavu, nešto spretnije i pametnije odlagio se sudija, predsedavajući Sudskog veća, koje je odlučivalo o tom predmetu na Vrhovnom sudu. Sudija Željko Šarić stručno je pojasnio tok celog postupka donošenja ove odluke, ali i podsetio javnost da je Severina Vučković navodnim pokušajima uticajja na veštake kompromitovala celokupno veštačenje. Šarić, na žalost, nije imao hrabrosti javnosti saopštiti i ono što je Hrvatski tjednik prvi otkrio, a to su gnusne ucene i pritisci kojima je bio izložen veštak izv. prof. dr. sc Vladimir Grošić, danas direktor psihijatrijske bolnice Sveti Ivan. 

Mejnstrim mediji u Hrvatskoj dobro su upoznati sa dosijeom Severine Vučković i celom hronologijom svih događaja koji uključuju ucene i pretnje prema praktički svim osobama u sistemu školstva, socijalne službe, zdravstva i pravosuđa, koje su na izravan ili neizravan način bile involvirane u proces utvrđivanja roditeljskih kompetencija i psihiloškog stanja oba roditelja. Glavna pretnja kojom se Severina koristila prema svojim žrtvama bili su mediji, a deo je tih pretnji i ostvarila. osim glavnih levičarskih i levo-liberalnih medija u državi, angažovana je i novinarka Jelena Jindra, koja je čitav feljton na jednom opskurnom portalu posvetila ostrašćenoj borbi za Severinine ciljene i pritom nije nimalo marila za osetljivost i ugrožavanje korisnika i zaposlenog insitucije Poliklinike za zaštitu dece i mladih Grada Zagreda. Hrvatski tjednik razotkrio je motive takvoga pristrasnog novinarstva. Jelena Jindra je, naime, takođe bila osoba koju je merodavne službe, ustanove i pravosuđe, detektovale i okarakterisale kao svojevrsnu nemajku, odnosno osobu koja nema previše volje, kompetencije i(ili) motiva da obavlja svoju majčinsku ulogu. Ustvari, šire gledano, vidljivo je da se oko priče i lika Severine kreirala široka gronta raznih spodoba koje dele neke zajedničke frustracije i stavove, uz dozu toksične mrženj i gorčine prema Hrvatskoj. Statistički, jedan od deset očeva dobije starateljstvo na sudu i to obično ako se majka s time slaže, što je retkost. Mnogo češće, deca postaju instrument u koji majke pokušavaju usaditi mržnju prema ocu, što se smatra porodičnim nasilje. Jelena Jindra toliko se trudila osporiti kako je to nasilje, da ju je na takvo pristrasno i neprofesionalno pisanje upozorio čak i notorni, politički isključivi Faktograf. Veliku većinu Hrvata nije previše briga za severinu i njene histerične ispade. Izvesno je da to nije ni tema, kojom bi se bavio Hrvatski tjednik, međutim, na žalost, preko abnormalnog eksponiranja jedne, zapravo privatne priče i problema, Hrvatskoj i Hrvatima pokušavaju se naneti ideološki i protivdržavni udari. 

Foto: xHamster

 

Važno je znati da se takve stvari planiraju, Severina Vučković ili kako se već prezive, kao i njeni advokati, nedvojbeno su znali kakva će biti odluka Vrhovnog suda i to verovatno godinama pre nego što je doneta zato što nikakvu drugu odluku osim poništenja de fakto protivzakonitog rešenja Županskog suda u Splitu Vrhovni sud nije mogao ni doneti. Ako su to znali, a znali su, onda je sve što se dogodilo nakon objave odluke nedeljnike Nacional, pomno planirano, pripremano i posle iscenirano. To u prevodu znači kako su Severinine rečenice u kojima se ponovo koristi detetom za ucenjivanje cele države, obična gluma i da je svaki njen potez proračunat do najsitnijeh pojedinosti, bez trunke stvarnih emocija. Jezivo je to i pomislili, ali sve što je radila u životu ukazuje na takvu psihu i taj obrazac asocijalnog ponašanja. Ipak, ne može se osporiti kako je uz medijsku pomoć postigla da joj se sve što radi, uključujući i verovatno kaznena dela, prolazi bez ikakvih ozbiljnih posledica. Zbog nezapamćene medijske propadange i terora protiv zdrave pameti, svako je u zemlji dobio priliku da o celom slučaju iznese svoje mišljenje, uz tek jedan uslov: to mišljenje ili taj stav mora biti na strani Severine, a ne Vrhovnog suda, institucija i ljudi koji predstavljaju i rade za Republiku Hrvatsku. Državu treba popljuvati i pozvati na njeno ukidanje, dok Severinu treba uzdignuti na nivo nacionalne heroine i žrtve koje će voditi anacionalnu revoluciju i rušiti korumpiranu državu. Svako ko se drzne napisati ili javno izgovoriti nešto suprotno od tog narativa, može očekivati kako će ga istog trena napasti mediji, izvrćući i njegove reči i stavljajući u naslov i prvi plan delove rečenica ličene svakog konteksta, pa i pronalaziti i dorađivati najgore moguće fotografije kako bi nahuškanoj publici i rulji bacali ljudsko meso za internetski i društveni linč. Kada je reč o ideologiji koju zastupajui i pljuvanju po Hrvatskoj, tada su takvi mediji spremni izobličavati i uništavati živote, čak i žena sa stopostotnim invaliditetom, koje same skrbe o deci s invaliditetom i pomažu drugim porodicama u sličnim situacijama. Ta beskrupuloznost i toksičnog glavne su neideološke spojnice između Severine i većine protivhrvatski i protivporodično nastrojenih medija. 

Tužno je bilo gledati predsednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića koji je o svemu istupio kao prestrašeni klovn tvrdeći kako ceo postupak oko starateljstva na sudu traje devet godina, kao da je za to krivo hrvatsko pravosuđe, a ne glavni akteri ove priče. Zapravo, to je nebitno. Stvar je u tome da su se hrvatske institucije, odnosno najviše predstavnici države i sudske vlasti, dopustili uvući u raspravu s primitivkom koja se proslavila snimajući p*rnografski materijal s oženjenim muškarcem na jahti. U tom smislu, oni koji predstavljaju hrvatsku državu povukli su Hrvatsku u najdublju kaljužu ili na dno kace, rekli bi Srbi. Dakako, sve se to događa zbog moći mejnstrim medija, koji sadržajno, politički i vlasnički odavno nisu u hrvatskim rukama. Kada se levo-liberalno mediji udruže pod nekim ciljem, a ovoga je puta to Severinin zadnji marš ucena i pretnji hrvatskoj državi i pravosuđu, tada se čitava hrvatska politička scena pokunji i gotovo svi daju izjave u skladu sa zadanim levičarskim okvirom, jer ako postupe drukčije, ti će ih isti mediji razapeti. Tu moć udruživanja Severine i medijske sekte već su ranije prepoznali i oportunistički, jugoslovenski dokoličati i ništarije koji se smatraju velikim piscima. Među njima, jedino je Miljenko Jergović donekle ozbiljan, ali je zato ljudski bezvredan. S druge strane, Boris Dežulović, ostaće upamćen po psovanju Vukovara i svih njegovih žrtava, za šta je primio i nagrade. Ti nepopravljivi izrodi čije se karijere tobožnjih intelektualaca svode na pljuvanje i uriniranje po Hrvastskoj i Hrvatima, duhovna su i filozofska podrška toj nesrećnoj Severini. Sve je to naravno besmisleno, jer neće i ne može dovesti do toga da se odluka Vrhovnoga suda promeni, ali to najverovatnije nije ni cilj onih koji diriguju ovom zločinačkom, medijsko-društvenom ofanzivom. Ideja je obezglaviti i oslabiti već oslabljene, kontaminirane, neučinkovite i korumpirane hrvatske institucije do te mere da to dovede do još većeg egzodusa mladih ljudi, zbog širenja teze da ovde pravo, sreća i pravda nisu suđeni normalnim i poištenim ljudima. Uloga je Severine u tom smislu da širi beznađe.

Foto: ATA Images

 

Ova beprizornica i Boris Dežulović, kojem mediji tepaju kao velikome književniku, govore istim jezikom psovki. Dežulović psuje Vukovar, a bestidnica u pripitome stanju, na koncertu u hotelu na Jahorini, prema publiki pokazuje prst i usnama pokazuje i tiho govori: ,,J**ite si mater". Nakon što je to izvela pred gostima koncerta i kamerama, mrtvahladna je rekla kako nije pokazivala srednji prst, nego kažiprst. Dakle, dotle ide ta  patološka manipulacija i laganje, koje je kog doktične već postalo prirodni refleks u svakoj situaciji. Hrvatskoj se događaju slične pošasti, kao u nekim zapadnim državama gde se duševne bolesti pretvaraju u trend. Učitelji, pedagozi i defektolozi u hrvatskom školstvu već su zapazili da se sve veći broj dece identifikuje kao seksualana manjina, ali je u većini slučajeva razvidno kako je reč o pokušaju izazivanja pozornosti i uklapanja u nazovi prograsivne trendove. Glasnici masovnog ludila u kojem živimo osobe su kojima je realnom životu potrebna ozbiuljna duhovna i psihiloška pomoć. Primera je mnogo, ali uzmimo ovog puta sledeći. Prvi je Jelena Veljača, čije histerične i feminističke nebuloze prenose brojni mediji, a koja je sama javno priznala da ide na terapije od svoje 19. godine. Nesporno je da i pisanje može biti dobra terapija, samo ne tako da pacijent leči zdrave ljude, nego sebe u procesu stavljanja svojih misli i ideja na papir. Severina koja je silom prilika, što su ih nametnuli poremećeni i perverzni mediji, tema ovog teksta, sledeći je primer društvenog ravnanja prema nečijim psihičkim i dušenim problemima. Sinergijski učinak ovih ljudi, kao i svih ostalih osoba koje imaju veće i manje duševne probleme, neretko i teške psihičke poremećaje, a koje su destruktivni mediji pretvorili u neku vrstu kreatova javnog mnjena, oboljevanje je sve većeg broja građana, a pogotovu dece i mladih koji su u nesrećnim i neurotičnim slavnim individuama pronalaze svoje uzore i kopiraju njihov obrazac ponašanja. Ipak, nijedna ozbiljnaa država ne može da dopusti da je takve karikature i spodobe povlače u blato, nasilno iznuđujući njihova mišljenja i izjave, dajući im time legitimitet i supreriran status u društvenom dijalogu, koji s takvim nije ni moguće, jer osim psovki, histerije i mržnje, nemaju ništa drugo da ponude. Zato Severina i sve propatne pošasti koje je prate nije bezopasna, ocvala starleta i pevačica lakih nota, nego opasan društveni fenomen, koji služi za ponižavanje i iživljavanje nad Hrvatima i hrvatskom državom. Štaviše, stvar je toliko ozbiljna da je sada jasnokao su sva državna tela u strahu i pod uticajem njene strategije javnih odnosa koja se svodi na pretnje, ucene i demonstraciju moći u medijima. Tu se i krije dogovor zašto nakon svih svedočenja i kaznenih priava, Severina Vučković nijedan dan i noć nije provela u pritvoru. Bilo koja druga žena, pogotovu muškarac, odavno bi robijao, a isti mediji koji Severinu predstavljaju kao žrtvu predstavljali bi tog čoveka kao najgoreg poremećenog monstruma i ta bi karakterizacija svakako bila bliža istini od lažne slike o Severini, koju su Hrvati prisiljeni gledati i slušati godinama, piše novinar Hrvatskog tjednika Karlo Kralj. 

BONUS VIDEO: