"UMRO JE U NAJVEĆIM MUKAMA, TO JE BOŽJA KAZNA" Patio u bolovima, sestra mu se razbolela - evo kako je skončao Alem Kurti, nečovek koji je skrnavio sprske svetinje na Kosovu!

Vesti

17.03.2026

09:49

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Danas obeležavamo 22 godine od početka martovskog pogroma na Kosmetu

"UMRO JE U NAJVEĆIM MUKAMA, TO JE BOŽJA KAZNA" Patio u bolovima, sestra mu se razbolela - evo kako je skončao Alem Kurti, nečovek koji je skrnavio sprske svetinje na Kosovu!

Foto: Profimedia/Koca Sulejmanovic, Profimedia/Tarik Tinazay, Tanjug/AP, Profimedia, ATA Images

Alem Kurti, Albanac koji je, pre 22 godine, postao simbol Martovskog pogroma 2004, kad se popeo na kube Crkve Svetog Andreja u Podujevu i u varvarskom naletu polomio, a potom bacio krst na zemlju, izdahnuo je u najgorim mukama, prema rečima žitelja Podujeva.

"Smrt kao spasenje"

Alemu Kurtiju rak je uništio jetru i pluća, a žitelji Podujeva, koji su ga poznavali i slavili zbog postupka priličnog samo ljudskom izrodu, pričali su da je prvu polovinu 2015. trpeo nesnosne bolove i da je svakoga dana sve više bolovao i pljuvao krv, te da mu je smrt došla kao spasenje. Iz Podujeva su stizali glasovi da se teško muče i njegova sestra i roditelji.

Vest o smrti nečoveka koji se pročuo po tome što je oskrnavio svetinju odjeknula je s Kosova daleko. Starešina Crkve Svetog Marka protojerej-stavrofor Trajan Kojić, koji je do devedesetih živeo i služio na Kosovu, morao je da odgovara na pitanja vernika da li je to bila Božja kazna.

 

- Citirao bih Njegoša, koji je rekao: "Ko će, sinko, Božju volju znati, ko li Božja prozreti čudesa?" Ne možemo mi znati da li je ovo za njega kazna ili nagrada, mi ne znamo šta je Bog hteo ovim da poruči, ali ovde bi se mogla upotrebiti i ona stara narodna poslovica: "Čini dobro, ne boj se, čini zlo, nadaj mu se." Ne mogu ja da sudim, ali gest tog čoveka i ono bacanje krsta zasigurno je ostalo urezano u sećanje svih nas, pogotovo onih koji su u tom trenutku boravili na Kosovu i Metohiji ili čak u samom Podujevu bili neposredni svedoci tog događaja - rekao je prota Trajan.

Republika
Prota Trajan Kojić

Paroh orahovački Velja Stojković, koji je služio u Hramu Uspenja Presvete Bogorodice, nije sumnjao u to da je Albanca stigla Božja kazna, kako on navodi.

Opomena za ovakvo nedelo i za sva buduća

- Čuo sam da je umro u najvećim mogućim mukama, da je mnogo patio. Znam i da mu je sestra teško bolesna. Bog nije dopustio da sve ono što je radio prođe nekažnjeno. Osim samog sramnog čina lomljenja i bacanja krsta sa svetog objekta, on je bio inicijator mnogih zlodela koje su Albanci radili tih godina. Ruka Božja je uradila da završi ovako, da ovo bude opomena, da se sa svetinjama niko ne može igrati, da ih niko ne može tek tako skrnaviti. Ovo je opomena koje će se dobro setiti i svi Albanci kojima nekad nešto slično padne na pamet - rekao je paroh Velja.

Pogrom u brojkama

  • 50.000 Albanaca učestvovalo u pogromu
  • 4.012 Srba proterano  
  • 35 verskih objekata zapaljeno  
  • 19 osoba ubijeno, od čega osam Srba
  • 170 Srba povređeno i desetine pripadnika međunarodnih snaga
  • 800 srpskih kuća porušeno i zapaljeno
  • 18 spomenika kulture uništeno (među kojima i Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu)
  • 100 crkava i crkvenih zgrada porušeno

Od Kurtijeve smrti, mnogi Albanci s Kosova se, pričali su srpski sveštenici, plaše i da priđu pravoslavnim svetinjama bojeći se kletve.

- Alem Kurti nije jedini Albanac koji je stradao od kletve i božje kazne jer je oskrnavio našu svetinju, bilo ih je još koji su umrli u mukama. Božja kazna je spora, ali dostižna. Ovo im je svima opomena, za sve one koji bi ubuduće imali takav plan da to ne čine - ispričao je svojevremeno za Srpski telegraf Velja Stojković, bivši paroh orahovački, koji je služio u Hramu Uspenja Presvete Bogorodice.

Rada Vujović, jedna od tada dvadesetak Srba preostalih u urbanom delu Kosova Polja, pričala je pre nekoliko godina za naš list da je tog 17. marta 2004. celo Kosovo Polje bilo u plamenu. Ona se zatekla u zgradi Unmik policije u Prištini, a Srbima je rečeno da ni po cenu života na izlaze iz prostorija. Sutradan su ih prebacili u Mašinski park - zgrada Ju programa, gde je bilo oko 400 Srba, od kojih pedesetak dečaka i devojčica mlađih od 15 godina.

- Videvši da Kosovo Polje gori, da je ubijeno troje, jedan poliven benzinom i spaljen, da gori Dom zdravlja i da se pacijenti iz ruske bolnice evakuišu, mi u Ju programu odlučili smo da postavimo živi štit. Stariji su s motkama i gvozdenim šipkama zalegli ispred ulaza, žene s kantama vode su čekale u hodnicima... - pričao je za Srpski telegraf tada Dragan Košanin.

Podsetimo, neposredan povod za Martovski pogrom bilo je emitovanje na RTK da su dvojicu albanskih dečaka Srbi iz Zupča navodno utopili u Ibru, u selu Čabar kod Zubinog Potoka. Istraga Unmika utvrdila je da su optužbe bile lažne.

 

 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading