SRPSKI NAUČNIK OBJASNIO KAKO ZEMLJA MENJA KLIMU - Izračunao kada će planeta biti ledena
Milutin Milanković projektovao je 19 mostova, kovnicu novca, beogradsku kanalizaciju, ali je svetsku nauku zadužio teorijom koja pokazuje kako kretanje Zemlje određuje dugoročne klimatske promene. Po njemu su nazvani krateri na Marsu i Mesecu, asteroid. A u prestonici jedan bulevar, takođe, čuva uspomenu na ovog velikana
Foto: shutterstock_Bits And Splits/ShuttesrstockVladimir Lukić/Materialscientist/wikipedia
On je prvi doktor tehničkih nauka u istoriji Srbije i kao građevinski inženjer projektovao je 19 mostova, vojne objekte, Kovnicu novca u Topčideru, akvedukte, brane, vodotornjeve, industrijske objekte, čak i beogradsku kanalizaciju. Ipak ova impozantna graditeljska delatnost gotovo je u senci istorijskih postignuća u nizu naučnih disciplina matematici, klimatologiji, meteorologiji, astronomiji, geologiji, geofizici, geografiji.
Srpski naučnik Milutin Milanković (1879-1958) svestranim radom i revolucionarnim pristupom ostavio je neizbrisiv trag u svetskoj nauci.
Ispitivao je klime Marsa, Merkura i Venere, kao i klimu Zemlje, ali u dalekoj prošlosti, te objasnio misteriju ledenih doba u proteklih 600.000 godina kao i tajne osunčavanja Zemlje. Taj posvećeni naučni put kroz "vasionu i vekove" trajao je tri decenije i rezultirao njegovom čuvenom astronomskom teorijom o klimatskim ciklusima, koja važi za jedno od najvećih naučnih dostignuća 20. veka. Zahvaljujući njemu moguće je predviđanje klimatskih uslova.
Milankoviću u čast krateri na Mesecu i Marsu, kao i jedan asteroid nose njegovo ime. U svetskim naučnim krugovima to je ogromno i posebno priznanje. Njegov lik je i na novčanici od 2.000 dinara, a i jedan bulevar u prestonici, na Novom Beogradu, čuva uspomenu na ovog srpskog velikana.
MOTIV ZA BUDUĆE GENERACIJE
- Važno je i da jedan bulevar u prestonici nosi njegovo ime da bi buduće generacije podstakle i motivisale da budu i teoretičari i praktičari poput njega i da daju značajan doprinos razvoju i nauke u globalu, ali i svoje zemlje Srbije kao što je to on učinio, i kao naučnik i kao građevinski inžinjer - stav je Zorana Tomića, savetnika za interesornu saradnju ministra nauke, tehnološkog razvoja i inovacija.
O delu Milankovića će se, smatra naš sagovornik, sve više govoriti jer se bavio pitanjima koja čine temelj svake kulture - zakonima osunčavanja, smenom godišnjih doba i utvrđivanjem pouzdanog kalendara:
- Njegove ideje i danas koriste naučnici širom sveta. Uspeo je da poveže više naučnih oblasti i svojim otkrićima objasni procese koji oblikuju klimu Zemlje tokom više stotina hiljada godina. Kada bismo to objašnjavali nekom detetu, rekli bismo da je on naučnik koji je otkrio kako kretanje Zemlje oko Sunca utiče na smenjivanje ledenih i toplih perioda na našoj planeti. Njegovo najznačajnije delo jeste teorija osunčavanja Zemlje, poznatija kao Milankovićevi ciklusi, kojom je matematički objasnio kako promene u Zemljinoj putanji i nagibu ose utiču na dugoročne klimatske promene i smenjivanje ledenih doba.
Foto: Vladimir Lukić
Milanković, tvrdi Tomić, spada u red naučnika koji su promenili način na koji razumemo našu planetu:
- Njegova teorija danas predstavlja jedan od temelja paleoklimatologije i klimatskih nauka. Posebna vrednost njegovog rada ogleda se u tome što je složene prirodne procese uspeo da objasni preciznim matematičkim modelima. Decenijama nakon što je objavio svoje rezultate, geološka istraživanja, analize dubokomorskih sedimenata i ledenih jezgara potvrdila su ispravnost njegovih proračuna. Dao nam je tajne kako naša planeta funkcioniše, a ostavio je trag i u istraživanju svemira, bio i direktor Astronomske opservatorije u Beogradu koja 2027. obeležava 140 godina postojanja.
DOPRINOS ČOVEČANSTVU
Za razliku od Mihajla Pupina ili Nikole Tesle najveće nasleđe Milankovića nisu, kako objašnjava Tomić, tehnički izumi već naučne teorije i matematički modeli koji su decenijama kasnije potvrđeni savremenim geološkim i klimatskim istraživanjima.
Foto: Vladimir Lukić
- Milanković je bio čovek izuzetne discipline, strpljenja i skromnosti. Verujući da velika naučna otkrića zahtevaju vreme i istrajnost, godinama je strpljivo razvijao svoje teorije, iako su mnogi savremenici bili skeptični prema njegovim zaključcima. Tokom Prvog svetskog rata bio je interniran u Budimpešti, ali je upravo u tim teškim okolnostima nastavio naučni rad i postavio temelje svojih najznačajnijih istraživanja. To svedoči o njegovoj izuzetnoj posvećenosti nauci i sposobnosti da i najveće životne izazove pretvori u priliku za stvaranje - priča naš sagovornik.
Osim toga, kako naglašava, Milanković je bio vrstan pisac i autor autobiografskog dela "Uspomene, doživljaji i saznanja", u kojem je ostavio dragoceno svedočanstvo ne samo o svom životu, već i o vremenu u kojem je živeo.
- Njegova životna priča pokazuje da su radoznalost, upornost i vera u znanje najsigurniji put do trajnog doprinosa čovečanstvu - zaključuje Tomić.
Foto: Vladimir Lukić
Projekat je sufinasiran iz budžeta grada Beograda, gradske uprave grada Beograda, Sekreterijata za informisanje.
Životni put - od Dalja do potomaka u Australiji
- rođen 28. maja 1879. u Dalju u okolini Osijeka
- zbog osetljivog zdravlja osnovno obrazovanje stekao kod kuće, gde su ga podučavali privatni učitelji. U Osijeku završio realku
- po nagovoru profesora kao izraziti matematički talenat u 17. godini odlazi u Beč, na Visoku tehničku školu
- studije građevine završio 1902.
- doktorirao 1904. na Bečkom univerzitetu i sa nepunih 26 godina postao prvi doktor tehničkih nauka u istoriji Srbije
- počeo odmah da radi u tada čuvenoj fabrici ukrasnog kamena i cementa Adolfa Pintela u Beču. Brzo se afirmisao kao izvanredan građevinski inženjer, do 1908. već imao nekoliko patenata iz armiranobetonskih konstrukcija
- napušta taj unosan posao 1909. kad prihvata predlog Mihaila Petrovića Alasa i Jovana Cvijića da bude vanredni profesor na Katedri za primenjenu matematiku u Beogradu
- od 1911. se interesuje i za klimatologiju
- na početku Prvog svetskog rata oženio se Hristinom Topuzović
- decembra 1915. dobija sina Vasilija
- izabran za redovnog profesora primenjene matematike na Filozofskom fakultetu 1919.
- rezultate svog istraživanja rada objavio 1941. u kapitalnom delu "Kanon osunčavanja i njegova primena na problem ledenih doba" koje unosi revoluciju u nauci o Zemlji i afirmiše njegovu astronomsku teoriju o klimatskim promenama
- dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu (1926-1928)
- potpredsednik Srpske akademije nauka (1948-1958)
- direktor Astronomske opservatorije u Beogradu (1948-1951)
- član Komisije 7 za nebesku mehaniku Međunarodne astronomske unije (1948-1953)
- preminuo 12. decembra 1958. nakon moždanog udara u Beogradu, gde je najpre sahranjen na Novom groblju
- njegova želja bila je da počiva u rodnom Dalju. Na inicijativu sestre bliznakinje Milene posmrtni ostaci prebačeni 1966. na tamošnju porodičnu grobnicu
- sin Vasilije umro je 2003. u Australiji, gde žive njegovi sin Nikola i ćerka Marina i unuci, potomci srpskog naučnika
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)