Preminuo Dragoljub Jovanović, čovek koji je preživeo masakr u Šumaricama 1941: Našla ga majka među leševima


IZVOR: - 22.10.2018 | 17:49


Samo nekoliko dana pre obeležavanja 77. godišnjice streljanja "na brdovitom Balkanu" umro je čika Dragoljub. Te kobne 1941. bio je 17-godišnji momak kojeg je samo čudo sačuvalo od smrti od nacističkog metka. Sa 12 rana u nogama majka ga je pronašla među leševima.

Foto: Srpski telegraf

SVAKOG 21. OKTOBRA PLAKALI I SMEJALI SE: Radmila i Dragoljub Jovanović

- "Živ li si sine", pitala je glasno, dok je okretala leševe i tražila njegovo lice. "Jesam, majko, ali nemam noge", odgovorio joj je Dragoljub. Pričao mi je da je na to samo rekla: "Neka, kupiće ti majka drvene noge." Mislio je da su mu noge odsekli Nemci. Na sreću, nije bilo tako, ali sa 12 metaka bile su potpuno oduzete. Odneli su ga kući, a onda je danima trajala borba za njegov život i uspeo je - priča za Srpski telegraf udovica Radmila Jovanović (87), koja je sa Dragoljubom provela gotovo sedam decenija.

 

Ona navodi kako su njih dvoje slavili 21. oktobar.

- Možda će zvučati bizarno, ali 21. oktobra svake godine plakali smo i smejali se. Sećao se dece koja su oko njega izdahnula, svake godine kad opadne lišće počinjale su nesanice, budio se noću i šetao po stanu. Pričao mi je da sanja streljanje. Ipak, i slavili smo 21. oktobar kao njegov drugi rođendan, to je dan kada je ubijen, ali i ponovo oživeo - kaže udovica poslednjeg svedoka Šumarica.

Imao je 12 rana na nogama

Krvavi pokolj u kojem je nemački okupator ubio čak 7.000 ljudi, od kojih je najmlađi imao samo 11 godina, Dragoljub je podneo vojnički.

- Kada se oporavio od streljanja i ponovo prohodao, odmah se prijavio u partizane! Podneo je vojnički čitavu tu dramu. Celog života je pričao o tome, ali živeli smo normalno, radio je i mnogo se družio. Osim njega, preživela su još četiri dečka, ali su ubrzo umrli, kao i jedan harmonikaš, kojem su izbili oko. Samo je moj Dragoljub doživeo duboku starost - nastavlja Radmila i kaže da je posle rata bio zaposlen neko vreme kao sekretar u Komitetu, a potom je osnovao Muzej 21. oktobar, gde je do penzije bio direktor.

Foto: Srpski telegraf

Dragoljub, kažu oni koji su ga poznavali, bio je tih, dostojanstven i druželjubiv čovek. Ženu svog života upoznao je 1949, kada je ona imala samo 17 godina, a pored njega je ostala do poslednjeg trenutka.

- Ne znam kako ću bez njega, ceo život proveli smo zajedno i bili jedna duša. Nismo imali dece, nažalost, nismo mogli...On je operisao kuk pre tri godine i od tada više nije bio isti. Sa hodalicom je krenuo prema kupatilu 16. oktobra i pao. Više nije ustao...- sa tugom kaže Radmila.