HIT ROMAN STIGAO U BEOGRAD: Za ovog pisca svi su čuli, a u prvom planu je KRALJEVIĆ MARKO

Hrvatski pisac Ante Tomić promovisao je u knjižari Delfi SKC novi roman „Kraljević Marko oslobađa Imotski“.

„Kraljević Marko oslobađa Imotski“ je raskošna istorijska satira u kojoj Tomić kroz prizmu opsade Imotskog iz 1717. godine surovo i duhovito dekonstruiše balkanske mitove.

Ovo je prvi put u autorovom proznom radu da napušta savremeno doba i radnju smešta tri veka u prošlost kako bi pokazao da se na Balkanu granice i carstva menjaju, ali ljudski mentalitet ostaje potpuno isti.

Razmišljajući o kako kaže „nepostojećem krunisanju kralja Tomislava“, Tomić je shvatio da „u našim krajevima, kad se bavite poviješću, morate imati dvije osobine: morate imati neobuzdanu maštu i odsustvo bilo kakvih moralnih skrupula. I ja sam pomislio, pa kad su tako izmislili kralja Tomislava, pa to mogu i ja, i tako sam krenuo pisati ovu priču o nekoj maloj, blesavoj bici, u kojoj je Imotski, kraj iz kojeg ja dolazim, nekim hirom sudbine, nekim neobjašnjivim slučajem, došao u mletačke ruke. Napisao sam tu, dakle, neku svoju povijest, koja nije kao ona povijest iz udžbenika uvijek herojska i plemenita, a mi smo uvijek pravedni i dobri, i uvijek nas nekakvi tuđinci ugnjetavaju, ali garantiram da je ona istinitija od službene hrvatske povijesti“.

Za Srđana Dragojevića Tomićev roman je lekovit, a pre svega smešan: „Kad sam završio Antinu knjigu, osetio sam jednu zdravu kolegijalnu ljubomoru. Ja pišem duhovite stvari, ali me je Ante prevazišao ozbiljno. Čitao sam sa uživanjem“.

Dragojević smatra da je Tomić veliki z***bant, i to se u svakoj njegovoj knjizi vidi pa i u ovoj: „Meni je predivna ta dekonstrukcija svih mogućih mitova. Podseća me i na montipajtonovski humor i na britansku seriju ʼCrna Gujaʼ. Svega toga ima. I, kako će ovde kod nas proći? Mislim da će proći odlično. Da li će biti kontroverze? Biće.“

Tomić je kao pripremu za pisanje romana „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ ponovo čitao epske pesme o Marku Kraljeviću ali i Radoja Domanovića.

Branko Rosić je pronašao mnogo paralela sa današnjim vremenom i smatra da Tomić nije ciničan, nego duhovit: „Prosto je neverovatna sličnost između onoga što stoji u knjizi i onoga što mi danas živimo. I ovde humor, kao i kod Domanovića, najbolje šamara vlast i glupost.“

Na pitanje šta pokreće njegove likove u romanu i šta žele od života, Tomić je rekao: „Ovo je samo priča o preživljavanju, o ljudima koji se trude preživeti. Imam tu i onih koji prelaze s jedne na drugu stranu, i ja im to ne mogu zameriti, zato jer je njihov život zbilja grozan“.