NEOBJAVLJENI DETALJI O HAPŠENJU RATKA MLADIĆA: Kako je "pao" najveći haški begunac

Autor: jutarnji.hr, Republika

Vesti

27.11.2017

08:16

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Presuda Ratku Mladiću je izrečena, bivši zapovednik vojske bosanskih Srba, zapovednik 9. kninskog korpusa osuđen je na 40 godina zatvora. O njegovom skrivanju, begu, hapšenju u januaru prošle godine knjigu ispisane su hiljade stranica.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Ratko Mladić na izricanju presude

 

Sporadično je spomenuto da su obaveštajne službe u Hrvatskoj tvrdile da je 2002. godine barem tri puta lociran u Republici Srpskoj, što su preneli i regionalni mediji. Da je to tačno, potvrdilo je nekoliko sagovornika iz obaveštajne zajednice, ali su prvi put otkrili i neke dosad javnosti nepoznate akcije “Ratni zločini”, pokrenute 2001. godine prema nalogu tadašnjega političkog vrha.

Neke pojedinosti o lociranju Ratka Mladića na području Republike Srpske i u Beogradu moraće zauvek ostati tajne, ali su neki od aktera te akcije ekskluzivno za Jutarnji list ispričali kako su početkom ovog veka izvodili jednu od možda i najsloženijih obaveštajnih operacija u istoriji suverene Hrvatske.

- Ljudi koji smo vrbovali i koji su nam dojavljivali podatke o Mladićevom kretanju su živi, imaju svoje porodice i njihovi bi životi mogli biti ugroženi kad bi se razotkrilo ko su oni. Zato morate razumeti da vam neke pojedinosti ne možemo otkriti. Međutim, verujte, način na koji smo s njima kontaktirali, kako smo se sastajali i kako smo prikrivali našu saradnju nimalo ne odstupa od scenarija špijunskih filmova.

RepublikaFoto: youtube.com/ 13fico89
Ratko Mladić

Zahvaljujući njihovim informacijama, mi smo nekoliko dana unapred znali gde će se Mladić pojaviti, s kim će se i koliko zadržati na određenoj lokaciji. Jednom smo dobili informaciju da će se pojaviti u Han Pesku na zapovednom mestu i ostati tamo neko vreme.

Druga je informacija bila o posetu grobu ćerki Ane koja je počinila samoubistvo. U to vreme već je na snazi Haškog suda bila potera za Mladićem i za informaciju koja bi dovela do njegovo dovođenje Haški je sud nudio nagradu od milion evra - kažu naši sagovornici.

  • Da li je motiv vaših saradnika za otkrivanje Mladića bio novac, pitani su obaveštajci koji su tragali za Mladićem.

- Da, i to isključivi, a radilo se o ljudima kojima je on verovao i koji su mogli doći do njega. Radilo se o ljudima koji nisu imali velika primanja, a za novčanu nagradu su bili spremni na saradnju s nama, iako su bili svesni rizika kojemu se izlažu. No, mi smo uspeli celo to vreme da ih sačuvamo kao izvor. Bili smo čak spremni, u slučaju da im život bude ugrožen, pružiti utočište u Hrvatskoj. Ali, shvatite da njihova imena uvek moraju ostati nepoznata za javnost.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Ratko Mladić na izricanju presude

Reći ćemo vam samo da smo nakon što su ubijena dvojica vojnika u krugu kasarne u Topčideru procenili da je rizično dalje kontaktiranje i prekinuli smo saradnju. Naime, Mladić je bio kao životinja. Menjao je ljude iz prvog, drugog kruga osiguranja. Više nije bilo lako doći do ljudi koji su mu bliski - prepričavaju neke događaje obaveštajne akcije hrvatski obaveštajci.

-  Takve su bile i naše informacije. U to vreme Mladić je imao svoje saradnike u vojsci. Za njegovo skrivanje bila je zadužena posebna vojna jedinica, obaveštajne službe u Srbiji bile su angažovane na skrivanju generala Mladića i mi smo morali biti vrlo oprezni u kontaktima s našim izvorima. Nalazili bismo se u Budimpešti ili Beču.

- Svi ti naši sastanci usledili bi nakon što bi nam izvor javio da se hitno moramo sastati. Imali smo razrađen način komuniciranja. Naš saradnik bi samo našem posredniku dojavio da se moramo naći i mi smo znali da za nas ima bitnu informaciju. Ono što je sledilo, bilo je kao na filmu. Imali smo razrađeno mesto susreta, pa čak i rezervnu varijantu, ako se ne bi pojavio na određenome mestu, osiguranje - prepričavaju sugovornici Jutarnjeg.

Haški tribunal
  • Pretpostavljam da ste imali i razrađenu “priču” za njih kako ih ne bi otkrio Mladić, neko iz njegovog osiguranja ili iz protivobaveštajnih  službi?

- Naravno, njihov put u inostranstvo uvek je bio pokriven pričom o nekom odlasku u šoping ili po lekove. Naša prethodnica bi prethodno proverila mesto sastanka. Razmena informacija i novca u pravilu se obavljala tokom vožnje automobilom. Mi bismo našeg saradnika preuzeli doslovce na tački A u nekom gradu te tokom vožnje do tačke B razmenili informacije, a našoj vezi za to dali novčanu nagradu. Nakon toga bi on izašao iz vozila. Imali smo i vozilo koje je bilo prethodnica i zaštita. Najveći je rizik bio da nas ne otkrije služba zemlje u kojoj smo se sastajali - otkrivaju sugovornici.

S obzirom na to da je bila reč o obaveštajcima, može se pretpostaviti - a i to je deo špijunskih scenarija - da ljudi koji su odlazili na sastanke sa svojim doušnicima nisu putovali pod pravim imenom.

Osim informacija o sastancima, hrvatski obaveštajci su od svojih saradnika pribavili i video-snimke događaja na kojima se pojavljivao Ratko Mladić dok je za njim tragao Hag.

Na pitanje ko je i kada odlučio da će hrvatske tajne službe krenuti u potragu za Ratkom Mladićem, Radovanom Karadžićem i Goranom Hadžićem, koji su bili “kapitalci” na tom popisu, pojašnjavaju:

- U to vreme tadašnja koalicijska Vlada na čelu s Ivicom Račanom donela je političku odluku da se intenzivira potraga za osobama osumnjičenima za ratne zločine. Budući da su spomenuta trojica bila izvan teritorija Republike Hrvatske, obaveštajne službe dobile su zadatak da pokušaju da ih lociraju. Politička odluka je bila da se sarađuje sa svim partnerskim službama na hapšenju osoba koje su bile na poternicama zbog ratnih zločina. Vrbovanje saradnika bio je samo deo tog posla - kažu izvori iz sigurnosnih službi.

- Naše službe imale su informacije o velikom broju ljudi koji su bili u Mladićevom neposrednom okruženju još iz razdoblja dok je zapovedao Kninskim korpusom u Hrvatskoj tokom 1991. i 1992. godine, u Škabrnji, u Bosni i Hercegovini. Bili su to ljudi koji su bili u jedinicama kojima je on zapovedao, ljudi iz politike koji su mu na neki način bili bliski. Analizirali smo sve te osobe, njihove porodice, tražili smo ko bi mogao biti najslabija karika u tom krugu i u tome smo uspeli. Imali smo i svoje ljude u tadašnjem predstavništvu Republike Srpske u Beogradu preko kojih smo takođe dolazili do ljudi bliskih Mladiću - otkrivaju izvori i povlače ručnu kočnicu u daljem skeniranju osoba koje su bile Mladićevo duboko grlo.

  • Jedna od mera opreza da njihovi izvori ne bi bili otkriveni bile su i uputi o trošenju novca koji im je isplaćivan kao nagrada za informacije o Mladiću.

- Upozoravali smo ih da ne troše novac na način koji bi mogao pobuditi sumnju njihove okoline. Podsetili smo ih na slučaj kapetana Vojske Jugoslavije koji je uhapšen zbog špijunaže za SAD zato što je vojnoj kontraobaveštajnoj službi postao sumnjiv kad je počeo da živi neprimereno primanjima koje je mogao da ostvari, a za koja nije imao nikakvo legalno pokriće. Bilo je i zanimljivih situacija da je naš saradnik hteo da kupi deci neki skuplji poklon u inostranstvu, ali smo ga upozorili da bi upravo to mogao biti prvi trag koji bi ga mogao da staje života, pa su od toga odustali - prepričavaju hrvatski obaveštajci neke od taktika kojima su štitili svoje izvore.

RepublikaFoto: ST/E. ČONKIĆ
Darko Mladić. sin Ratka Mladića

Bez logističke podrške

Ko su oni, nisu saznale ni partnerske službe s kojima se u to vreme sarađivalo jer su informacije bile strogo filtrirane radi njihove zaštite. Međutim, nakon što se pokazalo da su bile tačne informacije o vremenu dolaska Ratka Mladića u zapovedno mesto u Han Pijesku, o druženjima na privatnim zabavama s ljudima iz tadašnjeg vojnog i političkog vrha, o ljubavnicama koje su mu bile u pratnji te u poseti grobu ćerki Ane koja je počinila samoubistvo, strani obaveštajci su itekako cenili svoje hrvatske kolege.

Međutim, do hapšenja Ratka Mladića proteći će gotovo deset godina kada su ga agenti srpske tajne službe uhvatili u zoru 26. juna 2011. u kući njegovog rođaka Branislava u selu Lazarevu na severu Srbije. Pretražene su sve kuće njegovih rođaka u tom selu, pa kad su se dvojica agenata popela stepenicama, primetili su da se jedna vrata teško otvaraju. Gurnuli su ih, a iza vrata je stajao muškarac sa kačketom. “Ko ste vi?” upitali su ga. “Našli ste onoga kog ste tražili. Ja sam Ratko Mladić!” Bio je to kraj njegova 14-godišnjeg bega.

Ratko Mladić na suđenju za ratne zločine

Ove srede je raspravno veće Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu proglasilo generala Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora, poručivši da je bivši zapovednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su “među najgnusnijima poznatima čovečanstvu”.

Tokom suđenja, koje je počelo 2012. godine, pred sud je izvedeno 370 svedoka. Tokom izricanja presude Mladić je zbog incidenta koji je izazvao izbačen iz sudnice i preko sina Darka poručio je da se ne kaje za zločine koje je počinio. 

 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading