NA IVICI Pukovnik Aleksandar Mihailović: Profesionalna vojska je najveća prevara, razoružanje sopstvenog naroda ( VIDEO)
Bez zadrške pukovnik je pričao otvoreno ko je povukao okidač za raspad Jugoslavije i zašo je profesionalna vojska Trojanski konj, koji razoružava narod.
Foto: Republika
kada je shvatio da više nema države za koju je služio. Pukovnik u penziji Aleksandar
Mihailović bio je deo JNA u Sloveniji 1991, neposredni svedok raspada Jugoslavije iznutra. Danas, s vojničke i geopolitičke distance, govori o tome ko je zaista povukao okidač za raspad, zašto smatra da je profesionalna vojska Trojanski konj, koji razoružava narod, ko zaista vlada svetom iza scene i kada će srpska zastava formalno zavihoriti na Kosovu i Metohiji. Sve to bez diplomatske ograde.

Foto: Republika
Vi ste bili u JNA u Sloveniji 1991. Ko je zaista povukao okidač za raspad Jugoslavije?
- Izvršioci su bili secesionisti u Sloveniji, ali kompletnu režiju, scenario i logističku podršku
Da li se Jugoslavija mogla sačuvati i do kada?
- Tvrdim, potpisujem i garantujem životom: da je Predsedništvo negde do polovine maja 1991. naredilo rešavanje problema secesionizma po republikama, to bi se rešilo iznutra, s domaćim ljudima. Hrvati bi rešili u Hrvatskoj, Slovenci u Sloveniji, Srbi u Srbiji, muslimani, Hrvati i Srbi u Bosni zajedno. Posle toga je problem bio mnogo teži. Vrhovno vojno rukovodstvo imalo je od 25. januara do 12. marta 1991. naređenje za razoružanje paravojnih formacija, ali to nije izvršeno. Videli su da bi moglo biti opasno. Počelo se u varaždinskom korpusu, ali se organizovalo bekstvo rukovodstva. Na kraju su prepustili sve stihiji i znamo kakve su posledice. Nema više na prostorima Jugoslavije ni jedne velike firme koja je bila poznata na svetskom tržištu, a tada ih je bilo na stotine. Po tridesetak, četrdesetak država su pokrivali. Gradili smo po celom svetu. Sada ne umemo da napravimo jedan kilometar autoputa.

Foto: Republika
Vojnička doktrina: Tito ili Ratko Mladić?
- Lepo pitanje. Što se tiče naše istorije, obojica su u mom srcu jedinstveni. Tito je bio u poziciji gde je istovremeno morao voditi narodnoosvobodilački rat i socijalističku revoluciju, a ispostavilo se da je to bio i građanski rat. Gradio je vojsku u uslovima gerile i visokog patriotizma i ta vojska je na kraju bila nepobediva. Ratko Mladić već je imao formiranu, moderniju vojsku i građanski rat, opet uz pomoć stranih faktora. Nije imao zadatak da se gerilski bori, već da taj prostor koji je bio srpski oslobodi. Vrhunac i međunarodno priznanje svega toga bilo je stvaranje koridora, nezamisliva misija u Evropi, gotovo nemoguća, ali ne za vojsku kakvu je vodio Mladić. Jedni i drugi daju nam bogata iskustva koja treba spajati, pamtiti i koristiti. Novi ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku daju potpuno novu dimenziju ratovanju: više nije presudan onaj ko ima bolje tenkove ili avijaciju, nego dronovi i sistemi koji ih kontrolišu.
Vojnička čast: vojska naroda ili profesionalna vojska?
- Čast i ponos ostaju u srcu, ne zavise od forme jedinice. Ali što se tiče suštine: profesionalna vojska je najveća prevara, ogromno razoružanje sopstvenog naroda. Vojsku naroda su činili seljaci, radnička klasa, domaćini koji su sa vilama išli dok nisu došli do puške. Znali su šta brane: svoju decu, svoju kuću, svoje imanje. Bili su motivisani da podnesu najveće žrtve. Profesionalni vojnik meri patriotizam parama. Kao sportista koji igra za klub za veće pare sutra prelazi u suprotni klub. Isto je i u profesionalnoj vojsci: prelaze kompletne jedinice na drugu stranu ako dobiju više novca i bolje socijalne garancije. Nama je profesionalna vojska ubacena na prevaran način da bismo razoružali narod i ukinuli sistem opštenarodne odbrane. U Jugoslaviji smo imali sve strukture: operativnu vojsku, rezervnu komponentu, teritorijalnu odbranu, civilnu zaštitu. Bili smo jež na koji niko nije smeo krenuti. Sada, s profesionalnom vojskom od par hiljada ljudi, ako nas neko napadne, deset dana i gotovo.
Ko gubi u ratu u Ukrajini?
- Ako hoću da budem iskren, gube svi. Ali najviše gubi Evropska unija. Ona je vekovima imala prednost zahvaljujući kolonijama i pljačkanju kolonija. Stvorila je standard, prestiž, razliku. Kada se kolonijalni sistem raspao, prešli su na neokolonije i zavisnost. A sve to je počivalo na jeftinim energentima, posebno nemačkim iz Rusije. Sada je Nemačka zatvorila više od dvesta hiljada firmi, milioni su ostali bez posla, firme se sele u Kinu i Ameriku gde su energenti jeftiniji. Kina je već po mnogim pitanjima konkurentnija, a kada preteče Zapad uvode se carine i trgovinski ratovi. Rusija gubi u ljudstvu i nekim ekonomskim potencijalima, ali ima iza sebe energente, vodu i hranu. Ko ima ovo troje, slobodan je narod. Ko rasprodaje svoje resurse, sutra će biti nečiji sluga. Dugoročno, Rusija gradi novu geopolitičku kartu, mnogo novih prijatelja u Africi, Latinskoj Americi i Aziji. U Sankt Peterburgu na ruskom Davosu zastupljeno je šest milijardi ljudi, više od većine svetskog stanovništva, iz 130 država. Ukrajina gubi demografiju, teritoriju, ekonomiju. I prihvatila je rukovodstvo koje taj narod ne doživljava kao svoje.

Foto: Republika
Koja država može sprečiti Treći svetski rat?
- Odgovor je kratak: Kina. Ona drži mnogo ključeva u svojim rukama. Na tiho razvija
ekonomiju, širi je širom sveta, ulazi na teritorije, izgrađuje logistiku, ne bavi se svetskom
demagogijom i prepucavanjem na međunarodnoj sceni. Vojnički, dostigla je nivo pete i šeste generacije u avijaciji. Njena ratna mornarica trenutno je najjača na svetu. U sajberatovanju je na prvom mestu, Rusija na drugom, Amerika tek na trećem. Kina i Rusija zajedno su neslomljive za ceo svet. Zato je Kina taj igrač koji odlučuje. Na bilo koju stranu da stane u direktnom sudaru Rusije i Amerike, taj tas ide dole. Ona je ta kap koja može da prevagne. Može u datom momentu da kaže: dosta, ne trpim uništavanje svojih ekonomskih interesa. I to je Trampu rečeno u Pekingu: do tih granica i ne dalje.
Otvoreni Balkan: ekonomska šansa ili bezbednosna zamka?
- To je još jedan trojanski konj. Lepo zvuči: saradnja, ekonomija, razvoj. Ali nismo umeli da to sačuvamo ni u Jugoslaviji. Kada mi u takvoj situaciji otvorimo granice, znamo da se stvara Velika Albanija i da svi rade svim srcem na tome. Otvoriti granice u ovom momentu je veoma, veoma pogrešno, naivno i neodgovorno. Treba dobro razmisliti. Ako se za time
nastavi, preuzima se kompletna moralna, materijalna i krivična odgovornost. Situacija nije
takva da te neko prevari. Treba biti mudar, voditi državu i narod. Kad otvoriš granice,
useljivaš, nastanjaš i pripremaš akcije. Doći će da rade, ali činiti će i nešto drugo. Mora da postoji kontrola. Ako ne možemo otvoreno da kažemo da odustajemo, onda neka to bude na marginama, ispod radara, i svako ko traži dozvolu da ovde radi mora proći ozbiljnu proveru.
Kada će srpska zastava formalno zavioriti na Kosovu i Metohiji?
- Ona se već vijori. Nikada pravno nije otišla sa Kosova i Metohije. I u srcima svih onih koji Foto: Republika
žive dole. Čim se negde pojavi, to je histerija. Kada će se i formalno postaviti, to ne zavisi ni od Prištine ni od Brisela. Zavisi od toga kada smo mi vojnički jači i možemo to da rešimo. Bez obzira što tamo ima stranih snaga, neće ih večno biti, posebno ako se nastavi ovako unutar Evrope. Geopolitička situacija u svetu menja se brzo i može da se promeni u trenutku kada se realizuje geostrateška podela sfera interesa. Tada neće više biti tamo NATO snaga i takozvanih mirotvoraca. Narod će morati dobro da razmisli i da se odluči čiju zastavu da nosi. Mi nismo ugasili ni jednu kulturu ni jednu tradiciju u Jugoslaviji, nego smo negovali kulturne vrednosti svih naroda i narodnosti. Isto tako i dalje. Ali zastava ide za onim ko ima pravo i snagu.

Ko zaista vlada svetom: predsednici, generali ili bankari iz senke?
- Sve tri komponente, u sinergiji, jedna bez druge ne mogu. Ali na prvom mestu su finansijski centri moći, takozvana duboka država. To su danas velike investicione kompanije poput BlackRocka, MMF i slični centri koji postavljaju dugoročne ekonomske ciljeve i obezbeđuju finansije. Političari i predsednici prave ideologije i zakone prilagođene onome što treba realizovati u korist tih centara. Generali su izvršioci. Plastičnije rečeno: bankari i centri finansijske moći pišu scenarije i obezbeđuju sve. Političari su režiseri. Generali su glumci i izvršioci koji dolaze na prvu i petu liniju borbe po potrebi. Zato se danas kaže da države više nisu države nego kompanije. Investicioni fondovi plaćaju i napadača i branioca, dobijaju resurse i ovde i tamo. Rizici su veliki, ali kamata je u ratu ogromna. Zato je nametnuta jedna odlučujuća valuta, petrodolar, pa euro, jer ko štampa valutu, taj ima moć. Mi se krvimo zbog ideologije, a ona treba nečije interese da podmiri.
Kada pukovnik prestaje da bude vojnik?
- Nikada. Pukovnik je čin. To nije nešto što prestaje s penzijom. Vojnik je skup razmišljanja i intelektualnog stanja koji ostaje do kraja. I dan danas, kada vidim teren, gledam gde bi se šta rasporedilo. Profesionalna deformacija? Ne, to ti uđe u krv. Kao lovac koji gleda na šumu i procenjuje gde je odlična divljač. Vojnik prestaje da bude vojnik jedino kada totalno promeni posao i ode u hor anđela. Jedino tada. Ali i tada šalje poruke preko prijatelja na zemlji. Taj glas razuma u datnom momentu, glas koji govori kako sačuvati porodicu, kako sačuvati narod. Dakle, jedan vojnik uvek ostaje vojnik.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
BONUS VIDEO
Komentari (0)