U NOĆI IZMEĐU 22. I 23. APRILA BOMBARDOVANA JE ZGRADA RTS! Prvi put u istoriji ratovanja medijska kuća je proglašena za "legitimni vojni cilj" - 16 OSOBA STRADALO!
U ruševinama nekadašnje režije Studija 1, odakle su emitovane poslednje vesti te noći, i danas odjekuju svedočenja preživelih.
Foto: printscreen/youtube.com/RTS Sajt - Zvanični kanal
Navršava se 27 godina otkad je u NATO bombardovanju SRJ 1999. pogođena zgrada Radio-televizija Srbije, kada je ubijeno 16 zaposlenih. Tačno u 2.06, u noći između 22. i 23. aprila, prvi put u istoriji ratovanja bombardovana je jedna medijska kuća, prethodno proglašena za "legitimni vojni cilj". Za ovaj zločin, ni posle gotovo tri decenije, niko iz međunarodne zajednice nije odgovarao.
U ruševinama nekadašnje režije Studija 1, odakle su emitovane poslednje vesti te noći, i danas odjekuju svedočenja preživelih. Jedan od njih je Dragan Šuković, koji se svakog detalja seća, kao da se dogodio juče.
- Mi nismo čuli eksploziju jer smo bili u epicentru. Mislili smo da je zemljotres, da nas je progutala zemlja… Tek kada shvatiš da si živ i kad se oči priviknu na mrkli mrak - počinješ da se boriš za život - ispričao je Šuković, koji se nakon udara našao zatrpan pod šutom, s gelerom u glavi.
Njegove reči možda najplastičnije opisuju haos i strah koji su vladali u tim minutima:
- Ljudi to ne mogu da shvate - tomahavk padne na pet-šest metara, eksplodira, nekog nema, nema ni traga, a ti ostaneš živ.
Te noći, o životu su odlučivale sekunde, koraci i puka sreća - sreća koju 16 njegovih kolega nije imalo. Među stradalima su bili realizatori, tehničari, kamermani, radnici obezbeđenja, šminkeri - ljudi koji su samo radili svoj posao.
Novinar i istraživač Aleksandar Mitić podseća da se ovaj napad dogodio u trenutku kada NATO nije imao potpunu podršku javnosti za svoju kampanju. Kao prekretnicu navodi bombardovanje kolone albanskih civila kod Đakovice, koje je izazvalo ogorčenje širom Evrope.
- Bil Klinton je tada rekao Toniju Bleru: "Mi gubimo medijski rat." Odgovor je bio: "Imam rešenje" - navodi Mitić, ukazujući da je cilj bio da se promeni narativ i smanji uticaj izveštaja sa terena.
Prema njegovim rečima, fokus je bio da se "što manje kredibilnih slika šalje s terena" da bi se ublažio otpor u državama članicama Alijanse. Upravo u tom kontekstu mnogi vide i bombardovanje RTS.
Posebnu težinu imaju svedočenja da su strane televizijske ekipe napustile zgradu u Aberdarevoj ulici pre napada, dok zaposleni RTS nisu dobili nikakvo upozorenje. Zato porodice stradalih i danas postavljaju isto pitanje - da li je tragedija mogla biti izbegnuta?
- To bledi iz godine u godinu... mladi ljudi sve manje znaju šta se ovde dogodilo. A to je bio stravičan zločin - upozorava Šuković i dodaje da ne smeju biti zaboravljeni ni oni koji su kasnije preminuli od posledica bombardovanja.
Danas, 27 godina kasnije, imena 16 ubijenih radnika i dalje stoje kao opomena. Da nisu stradali te noći, mnogi od njih bi i dalje radili u istoj kući, na istim poslovima, u istom studiju iz kog su poslednji put poslali vesti - nekoliko trenutaka pre nego što je tišinu prekinula eksplozija.
(RTS)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
Komentari (0)