KAKO SMO IZBEGLI NUKLEARNI RAT U 2017?!

Autor:

Svet

31.12.2017

10:17

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

"Svet na ivici katastrofe", "Alarmantno, nuklearni rat bi mogao da izbije svakog trenutka", "Opasno, svet nikad bliže nuklearnoj kataklizmi", "Zveckanje oružjem..." - samo su neki od apokaliptičnih naslova kojima su nas svetski i domaći mediji zasipali i pre nego što je Donald Tramp stupio na dužnost 45. predsednika SAD (inaugurisan 20. januara).

RepublikaFoto: pixabay.com
Foto: Ilustracija

Međutim, čini se da su dolaskom Trampa u Belu kuću, komplikovani politički i geopolitički odnosi postali još komplikovaniji, te stoga ne čudi da je sve više glasova, kako među imenovanim i neimenovanim zvaničnicima najmoćnijih država tako i među analitičarima i stručnjacima, koji upozoravaju da je svet zaista na korak od puta bez povratka.

Pa ipak, nuklearni rat u 2017. godini, na sreću, nije izbio, mada je bilo i više nego dovoljno riskantnih i incidentnih situacija u kojima bi zbog jednog nesmotrenog poteza sve moglo da ode dođavola. 

Kako smo prošli bez nuklearnog rata? Čija je to zasluga? Ko je provocirao, a ko smirivao tenzije? Ko je potpirivao, a ko gasio svetski požar u godini za nama? Analiza Republike.rs koja sledi pokušaće da odgovori upravo na ova i slična pitanja, i to iz ugla događaja i poteza koje je na međunarodnoj sceni vukla još uvek dominanta svetska sila - Sjedinjene Američke Države.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Nepredvidiv: Donald Tramp

Rat "matorog" i "debelog"

Da će za Vašington i Pjongjang 2017. biti izrazito turbulenta, moglo se naslutiti i krajem 2016. godine, nedugo pošto su proglašeni rezultati predsedničkih izbora u SAD prema kojima je republikanski kandidat Donald Tramp, uprkos svim prognozama, pobedio kandidata demokrata Hilari Klinton (mada je imao gotovo dva miliona glasova manje, Tramp je pobedio zahvaljujući glasovima elektora).

Broj bojevih glava u svetu*

Rusija 7.000
SAD 6.800
Francuska 300
Kina 270
Velika Britanija 215
Pakistan 130-140
Indija 120-130
Izrael  80
Severna Koreja 10-20
* Izvor: Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira

Tramp je već tada najavio, a nešto kasnije se i obistinilo, da će prvi predsednik sa kojim će zvanično razgovarati biti Šinzo Abe, predsednik Japana, zemlje sa kojom Pjongjang održava tradicionalno neprijateljske odnose. Ne treba dodatno naglašavati da su Kim Džong Un i njegovi najbliži saradnici (ko je rekao podanici?) ovaj Trampov gest protumačili kao provokaciju.

20. januara Tramp je inaugurisan za šefa Bele kuće

Nuklearna proba Severne Koreje iz januara 2017. godine, nekih 15 dana pre nego što je Tramp i zvanično zaseo u fotelju u Ovalnom kabinetu, kada je Pjongjang lansirao hidrogensku bombu (nekoliko puta jaču od atomske), a Kim Džong Un probu opisao kao "istorijsku", bila je samo uvertira i dolivanje ulja na vatru u odnosima dve zemlje.

Kao što se može pretpostaviti, takav potez nije mogao da prođe bez odgovora Vašingtona. Usledile su hitne sednice Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i oštre osude Severne Koreje - Vašington je od Kine tražio da utiče na vojni vrh Pjonjanga, a svoje stavove iznele su sve vodeće vojne i ekonomske svetske sile...

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Kim Džon Un sa svojom omiljenom "igračkom"

Koliko je sve to imalo uticaja na Kim Džong Una nije se videlo na proleće 2017, iako je bilo najavljeno da će 105. godišnjica rođenja velikog vođe - Kim Il Sunga - biti obeležena uz "veliki prasak" (čitaj: lasniranje balističke rakete), ali se zato dobro videlo u septembru, kada je Pjongjang izveo "najveću probu nuklearne bombe", a državna televizija s ponosom saopštila da je ova zemlja sada u stanju da "postavlja nuklearne bojeve glave na balističke rakete".

Vašington i NATO rado su prihvatili igru "pokazivanja mišića", pa su sa Južnom Korejom organizovane masovne vojne vežbe - to je trebalo da Kimu pošalje jasnu poruku da je "vrag odneo šalu".

13. aprila 2017. godine Amerikanci su na položaje Islamske države u Avganistanu bacili "Majku svih bombi"

Osim konkretnih mera koje je sprovela administracija u Vašingtonu, poput pomenutih vojnih vežbi ali i ovih i onih sankcija protiv Severne Koreje, svedoci smo da je u 2017. godini Tramp protiv Pjongjanga posegao i za svojim "najubojitim oružjem" - Tviterom.

Ko zna koliko je tastatura pohabano na Trampove tvitove o Kim Džongu Unu, a jedan od onih koji je najviše pažnje privukao u domaćim i svetskim medijima je tvit u kome Tramp (ni)je nazvao lidera Severne Koreje "niskim i debelim", kao odgovor na prozivku da je "Tramp suviše mator".

 

 

To, naravno nije jedini slučaj da su na relaciji Donald-Kim razmenjivane teške reči i teške optužbe, pa smo mogli da čitamo kako zvaničnici Severne Koreje Trampa doslovce nazivaju "ludakom", dok šef Bele kuće uzvraća da će se njihova zemlja suočiti sa "vatrom i besom kakav svet nije video".

Na sreću, krajem godine došlo je do kolikih-tolikih pomaka na relaciji dve zemlje, pa se sve više govori o diplomatskom rešenju krize na Korejskom poluostrvu, uz posredstvo Rusije.

"Majka svih bombi"

Jedan od događaja koji je obeležio ovu godinu kada su međunarodni potezi SAD u pitanju, dogodio se 13. aprila 2017, kad su Amerikanci na položaje Islamske države bacili najveću nenuklearnu bombu koju imaju u svom arsenalu - čudovište teško 10.000 kilograma - bombu GBU-43B, poznatiju pod zlokobnim nadimkom - "Majka svih bombi".

Bomba je izbačena iz aviona MC-130 u oblasti Ahin, u istočnoj provinciji Nangarar, na granici sa Pakistanom, a bačena je sa ciljem da se uništi mreža kanala i tunela koje koriste ekstremisti ID.

 

Na stranu to što je ubrzo otkriveno da je Vašington ovu bombu bacio na podzemne kanale koje je sam Pentagon gradio u Agvanistanu, tek ovaj događaj nedvosmisleno je demonstrirao razornu vojnu moć Sjedinjenih Država.

Rat u Siriji

Ne treba biti veliki poznavalac "geopolitičkih igara" na Bliskom istoku pa zaključiti da je petogodišnji rat u Siriji, u kome je život izgubilo više od 330.000 ljudi, a na stotine hiljada je napustilo svoje domove, mogao da se pretvori u globalni konflikt dve najveće svetske sile - Sjedinjenih država i Rusije, da je samo neka od njih povukla i najmanji pogrešan potez na račun one druge.

Na sreću, to se nije desilo,  i uprkos zaoštrenoj retorici i optužbama obe strane, čini se da su i jedni i drugi svesni da bi direktan konflikt značio i kraj sveta kakvog poznajemo.

Kao što je poznato, Amerikaci su u Siriji dejstvovali u okolini grada Rake, dok je ruska avijacija sa regularnom vojskom Bašara el Asada bila zadužena za udare na položaje džihadista u okolini prestonice Damaska.

Međutim, tu i tamo dolazilo je bliskih susreta američkih i ruskih aviona na nebu iznad Sirije, o čemu su revnosno izveštavali i ruski i zapadni mediji, pa se može reći da je samo zahvaljujući profesionalnosti pilota i jedne i druge strane svetski mir bar na neko vreme spasen.

330.000 ljudi poginulo je u petogodišnjem krvavom ratu u Siriji

Pobedom nad džihadistima krajem ove godine - pobedom koju je, a to priznaje i zapadni establišment - pre svega izvojevala Rusija, opasnost od razbuktavanja nuklearne kataklizme u ovom delu sveta značajno je smanjena i, nadajmo se, trajno odložena.

Sporazum sa Iranom

Trampova odluka da ne potvrdi sporazum sa Iranom iz 2015. godine bila je jedna od onih sudbonosnih odluka koje u potpunosti menjaju geopolitičke pozicije zemalja koje su odlukom obuhvaćene, ali i šireg regiona u celini.

I na tu okolnost odmah su ukazali brojni stručni komentatori dešavanja na Bliskom istoku, upozoravajući da će ta odluka imati dalekosežne posledice kako po Vašington, tako i po Teheran.

- Iran je testirao balističku raketu sposobnu da dosegne Izrael. Oni takođe rade sa Severnom Korejom. Ne baš mnogo od sporazuma koji imamo! - tvitovao je svojevremeno Tramp, sažeto objašnjavajući suštinu problematike između SAD i Islamske države Iran, što je, suvišno je dodati, stvorilo glavobolju kod mnogih i na Istoku i na Zapadu, pre svega zbog nepredvidivih postupaka koji obično nastupe nakon što Tramp istrese svoje misli na omiljenoj društvenoj mreži.

 

I još jednom na sreću po svetski mir, ubrzo je objašnjeno da iz činjenice da SAD nisu potvrdile sporazum ne znači i da su se iz njega povukle, pa je čovečanstvo još jednom u 2017. moglo da odahne.

Nadajmo se da će tako ostati i u budućnosti.

Jerusalim - prestonica Izraela

Na samom kraju 2017. godine, Tramp je povukao još jedan potez kojim se svetske tenzije sasvim sigurno ne smiruju.

Kao što smo već detaljno pisali i analizirali, Tramp je Jerusalim proglasio prestonicom Izraela, što je kao posledicu imalo oštre reakcije islamskog sveta - na čelu sa Turskom i američkim saveznikom Saudijskom Arabijom.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading