LIBAN PRED NOVOM KATASTROFOM Libanci preživeli 15 godina rata, krizu i pandemiju, ali eksplozija je kap koja je prelila čašu

Autor: Blic, Republika

Svet

23.08.2020

20:33

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Mazin Kabani, 50-godišnji IT stručnjak iz Bejruta, bio je u svom domu u zapadnom delu grada kad je udarni talas od eksplozije 4. avgusta zadrmao njegov stan, usled čega se staklo rasulo svuda po dnevnoj sobi.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

Usled eksplozije, koju je uzrokovala detonacija skoro 3.000 tona neobezbeđenog amonijum nitrata u luci, Kabani se tresao, a sećanja na libanski 15-godišnji građanski rat su se vratila, piše “Al Džazira”.

- Iz vazduha je nestao sav kiseonik. Kao da smo se ponovo našli u ratu – priča Kabani, otac četvoro dece.

Još veću trauma predstavlja mu pomisao što je njegova 21-godišnja ćerka Ala mogla da pogine tog dana da nije bilo srećnog slučaja. Ala je bila na putu do restorana u Gemajzi, istorijskom predgrađu blizu luke, kad je došlo do eksplozije.

- Nismo mogli da stupimo u kontakt sa njom nekoliko sati nakon eksplozije. Da nije promenila svoje planove u poslednji minut, možda više ne bi bila sa nama – kroz suze priča Kabani.

Stalna finansijska kriza, duboka politička nestabilnost – eksplozija je bila kap koja je prelila čašu za Kabanija i njegovu porodicu, koji su poput mnogih Libanaca odlučili da odu iz zemlje. Iako su želeli da u njoj žive do kraja života, sada su odlučni da negde druge zasnuju svoj dom.

- Moja žena i ja smo bili posvećeni našem životu ovde. Iako se se ja nakon venčanja poigravao sa idejom odlaska, ona je insistirala da ostanemo blizu naših porodica. Ali, nakon eksplozije ona je ta koja je krenula da zagovara imigraciju – objašnjava Kabani, dodajući da je njegova porodica već okončava prikupljanje potrebnih dokumenata za Kanadu.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

Nizar, 38-godišnji preduzetnik iz Bejruta, kojeg je eksplozija takođe podsetila na na građanski rat, takođe želi da napusti Liban, u strahu za bezbednost svog četvorogodišnjeg sina.

- Da je moj sin bio kući tog dana poginuo bi ili bio ozbiljno povređen. Samo pomisao na to me izluđuje – kaže Nizar, dodajući da on i njegova supruga, koja ima američki pasoš, odlaze iz Libana za dve nedelje.

– Rezervisali smo let, iznajmili stan u Njujorku i pakujemo naše živote da napustimo Bejrut zauvek.

- Osećam se krivim što odlazim, što mogu da odem a drugi ne mogu, ali Liban nije više bezbedan. Ne mogu to da uradim mojoj porodici – istakao je on.

Širen Anouti, 34-godišnja domaćica, odbijala je da napusti zemlju sa mužem i troje dece čak i usled ekonomske krize.

- Ali, nakon ekspozije sve se promenilo – dodaje ona.

Podaci bejrutske konsultantske firme “Informejšen internešenel” koja je istraživala migracije u Libanu, pokazuju da se prosečan broj ljudi koji napuste zemlju na dnevnoj bazi povećao sa 3.100, kako je bilo pre eksplozije, na 4.100 nakon nje.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

- Nema još tačne statistike o posledicama eksplozije, ali broj ljudi koji napuštaju Liban definitivno će se povećati tokom nekoliko sledećih meseci kao posledica toga. Već gledamo masovni egzodus – kaže osnivač firme Džavad Adra.

Fotografije krcatih letova sa aerodrome “Rafik Hariri” cirkulišu društvenim mrežama, dok mnogi Libanci navode kako žele da napuste zemlju nakon eksplozije. Ipak, Adra ukazuje da su prvi koji su otišli bile uticajne porodice i one sa dvojnim državljanstvom. Mnogi žele da odu, ali nemaju novca, obrazovanje, rođake u inostranstvu ili drugo.

- Mogućnost da se ode je privilegija – kaže Adra, dodajući da imigracija zavisi i od volje drugih zemalja da prime Libance.

Nekoliko zemalja je već pokazalo solidarnost. Francuska je nastavila da izdaje vize Libancima, nakon pauze zbog pandemije korona virusa, dok je Kanada uvela specijalne imigracione mere da pomogne libanskim građanima i Kanađanima u Libanu da se vrate.

“Al Džazira” ukazuje da ideja imigracije nije ništa novo, ali da Liban ima dugu istoriju “egzodusa” zbog dugih godina rata, gladi, političke nestabilnosti i krize.

- Desetine hiljada ljudi je otišlo u proteklih 10-20 godina, u čemu najveći udeo imaju mladi profesionalci i ljudi mlađi od 45 godina – ističe Adra.

Prema izveštaju njegove firme, broj Libanaca koji su otišli iz zemlje i nisu se vratili od sredine decembra 2018. do sredine decembra 2019. bio je 66.806, što je 97,5 odsto više u poređenju sa istim periodom godinu dana ranije.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading