PRIJATELJI IZ DEVEDESETIH: Kako je likvidirani Miloradović postao saradnik Luke Bojovića

Foto: Republika

Karaburma: Mesto gde je ubijen Miloradović

Za razliku od prijatelja koje je "stekao" nakon 2003. godine (restlova zemunskog klana poput Sretka Kalinića Zveri i Vladimira Milosavljevića Budale), Miloradović je sa Bojovićem drugovao još od 90-ih, dok je Luka tek sticao svoju reputaciju u Beogradu ratovanjem u Arkanovim "Tigrovima".

O tome ne svedoče gradske priče već zajedničke optužnice. Konkretno jedna, koja je protiv Miloradovića i Bojovića podignuta 2005. godine.

Prema njoj, Miloradović je bio optužen za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja. Kako se navodilo u dispozitivu akta nekadašnjeg Prvog opštinskog tužilaštva (današnje Prvno osnovno tužilaštvo), on je od 1999. do 2004. u prostorijama svoje firme "Itan“ držao pištolj i municiju za koje nije imao dozvolu. Miloradović je policiji sam rekao da je pištolj nasledio posle očeve smrti.

Istom optužnicom na teret mu se stavljalo i falsifikovanje dokumenata.

Bojovićev prijatelj je bio optužen da je pomogao Luki tako što je u svom stanu od 2002. do 2004. čuvao dve lažne lične karte koje je Bojović koristio. One su glasile na imena "Oliver Marković" i "Goran Simić".

Prilikom saslušanja Miloradović je priznao da je znao da su dokumenta lažna. Najpre je tvrdio da ih je dobio od Bojovića, ali je kasnije promenio iskaz.

Prvi opštinski sud u Beogradu oslobodio je dvojicu prijatelja optužbi za falsifikovanje isprava. Obrazloženje? Nije dokazano da su ih koristili kako bi obmanuli nekoga...

Miloradović je ipak bio osuđen za nošenje oružja, ali uslovno.

Rat Bojovića i Šaranovića koji je iza sebe ostavljao krvavi trag, nije, prema svemu sudeći, tangirao Miloradovića, koji se godinama nije pojavljivao na stranicama crne hronike. I optužnica koja je teretila Luku i njegove saradnike za kriminalno udruživanje i niz ubistava i pokušaja atenta zaobišla je Miloradovića.

Nezvanično, policija nikada nije izgubila iz vida starog Lukinog prijatelja koji se sada, prema operativnim informacijama, bavio "plasiranjem" Lukinog novca - jednostavnije rečeno: "pranjem" novca.

Da je Miloradovićeva perionica zapravo bila u vlasništvu Bojovića pokazuju i informacije prema kojima je Lukina supruga bila svakodnevno u objektu. I nakon ubistva, Bojovićeva sestra Marija i majka Anđelka ispratile su policijski uviđaj.