GODIŠNJICA MUČENJA I LIKVIDACIJE PATRISA LUMUMBE! Zbog njegovog ubistva je i Jugoslavija protestovala, a danas jedna beogradska ulica nosi ime po njemu

Autor:

Svet

17.01.2025

09:45

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Od njegovog mučenog tela sačuvano je samo nekoliko zuba, a jedan govor mu je zapečatio sudbinu

GODIŠNJICA MUČENJA I LIKVIDACIJE PATRISA LUMUMBE! Zbog njegovog ubistva je i Jugoslavija protestovala, a danas jedna beogradska ulica nosi ime po njemu

Foto: Wikipedia

Patris Lumumba, prvi predsednik Vlade Konga po sticanju suverenosti posle belgijske vlasti, simbol borbe protiv neokolonijalizma, ubijen je 17. januara 1961. godine , piše Tanjug.

Njegova smrt obelodanjena je putem Radia Katanga 13. februara, nepunih mesec dana potom. To je bio povod za masovne izlive nezadovoljstva širom sveta, usledile su demonstracije, pa i napadi na belgijska diplomatska predstavništva u više zemalja.

Iznenađujuće masovni protesti dogodili su se u Njujorku, Londonu, sve do Nju Delhija, Osla, Tel Aviva, Beča, uključujući ondašnju Jugoslaviju

Iako je Lumumba bio tek jedna od nebrojenih žrtava neokolonijalizma, njegova tragedija postala je svojevrsni simbol u dugoj istoriji borbe za slobodu naroda globalnog Juga.

Bio je borac za suverenost Konga, centralne zemlje crne Afrike, poznate po strahovito brutalnoj istoriji kolonijalne uprave, koju je pritom odredila činjenica da raspolaže dragocenim rudnim resursima. 

Patris Lumumba rođen je jula 1925. kao pripadnik etničke grupe Tetela, ili Batetela, a školovao se u misionarskim školama. Porodica je bila zvanično rimokatolička, a pre nego što se posvetio politici sredinom pedesetih radio je razne poslove.

Bio je među osnivačima Nacionalnog pokreta Konga, gde je dve godine potom izbio na čelnu poziciju.

Verovatno ključan događaj za njegovo potonje političko anagažovanje bio je boravak na Sveafričkom kongresu u Akri, Gana, decembra 1958. Prisutni su bili predstavnici cele Afrike, kao i brojni prijatelji procesa dekolonizacije, a među njima, i Patris Lumumba, prethodno već već zapažen kao literata i dobar govornik.

Posle konferencije u Akri, Lumumba više ne skriva opredeljenje za osamostaljenje Konga. Oktobra 1959, belgijske kolonijalne vlasti ga hapse, kao navodnog krivca za nerede, i osuđuju na šest meseci robije.

Pošto je januara 1960. u Briselu započeo Okrugli sto posvećen budućnosti Belgijskog Konga, ispostavilo se da je prisustvo Lumumbe neophodno, pa se ubrzo, namesto kazamata u Kongu našao na pregovorima u Briselu.

Bio je to iznuđen događaj. Te 1960. niz zemalja crne Afrike dobiće nezavisnost. Vlasti u Briselu, nevoljno su otuda prihvatile "Vetrove promena" kako se izrazio britanski premijer Harold Makmilan prilikom obraćanja Parlamentu Južne Afrike u Kejptaunu, govoreći upravo o povlačenju evropskih metropola iz Afrike.

Efekat skupa u Briselu bio je dogovor o davanju suverenosti Kongu svega nekoliko meseci potom 30. juna 1960.

Na čelu Vlade Konga Lumumba ostaje samo do septembra 1960. Iako su njegove pristalice, dakle Nacionalni pokret Konga, imale relativnu većinu, gotovo svi drugi udružili su se protiv njega. 

Već prve sedmice jula te 1960, dogodio se bunt u vojsci. Lumumba je zatim, kao vid dobre volje, uklonio belgijske starešine. Međutim, posle te odluke, niko više nije mogao da kontroliše brojne neobuzdane uniformisane Kongoance. Tako je odmah po sticanju suverenosti usledio haos širom zemlje

Meta su posvuda bili belci, desetine su ubijene, uključujući italijanskog konzula. Bili su to predstavnici poslovnih interesa zapadnih kompanija, njihovo osoblje i porodice, kojima je inače prilikom sticanja suverenosti garantovana bezbednost i nesmetan rad.

Suočen s pogromima, Lumumba se 11. jula saglasio sa intervencijom belgijskih specijalnih snaga. Sporazumi postignuti uoči sticanja nezavisnosti predviđali su nepovredivost postojećih investicija. Otuda je bio neophodan ostanak desetina hiljada Evropljana. 

Republika

Foto: Wikipedia

Patris Lumumba

Drugi krupan problem bio je izraženi separatizam više istaknutih aktera kongoanske politike. Lideri vodećih političkih grupa u Kongu najčešće su bili zastupnici lokalnih interesa, dok je Lumumba, izdanak nevelike etničke grupe Batetela, dosledno zastupao unitarni koncept. Njegove pristalice međutim, uglavnom su se nalazile u istočnom delu zemlje, s centrom u Stenlivilu odnosno Kisanganiju. 

Usledila je separacija Katange, potom i Južnog Kasaija. Katanga, najbogatija rudarska provincija, postala je tada neka vrsta utočišta za Evropljane. Po intervenciji Ujedinjenih nacija, dolasku plavih šlemova, Mois Čombe, čelnik CONAKAT-a,   angažovao je bele plaćenike, uglavnom Belgijance i Francuze. Suočen s opštom nestabilnošću, Lumumba je zatražio pomoć Sovjetskog Saveza. Bio je to potez očajnika, s tragičnim posledicama.

Poput belgijskih kolonizatora prethodno, i u Vašingtonu je zatim ocenjen kao prokomunistički opredeljen. Predsednik  države Žozef Kasavubu ovakav razvoj događaja iskoristio je da se pravovremeno distancira, kao i Mobutu kog je Lumumba postavio na čelo vojske. 

Posle neuspelih pregovora sa predstavnicima SAD i Kanade, on se obraća sovjetskom diplomatama

Potom je 9. avgusta proglasio vanredno stanje u celoj zemlji, usledili njegovi dekreti o nacionalizaciji pojedinih belgijskih firmi. Poslao je vojsku u Južni Kasai, kako bi suzbio separaciju, ali je ta intervencija upamćena po zverstvima u Lubi, koje su počinile regularne snage koje je uputio Lumumba. To je bio jedan od razloga sukoba s Mobutuom, koji je rukovodio vojskom. 

Sazvao je potom, za kraj avgusta, Sveafričku konferenciju u Leopoldvilu, na kojoj se nije pojavio bukvalno niko

Predsednik Kasavubu je 5. septembra smenio Lumumbu, što je ovaj odbio da prizna. Parlament je potom podržao Lumumbu nasuprot predsedniku. 

Republika

Foto: Velvet Film / AFP / Profimedia

Danas jedna ulica u Beogradu sa ponosom nosi ime po njemu

Pošto se dogodio Mobutuov državni udar, 15. septembra, Lumumba se postupno, do kraja meseca, našao u nezvaničnom kućnom pritvoru u rezidenciji, ranijem boravištu belgijskog generalnog guvernera. 

Ponašao se pritom kao da se ništa nije dogodilo, nastupajući i nadalje kao predsednik vlade. 

Pošto je Generalna Supština OUN 24. novembra prihvatila Mobutove predstavnike kao legalne predstavnike Konga, Lumumba se odlučuje na beg.

Put Stenlivila kreće 27. novembra, a već 1. decemba uhapšen je

Zatim, zvanična Moskva 7. decembra na sastanku Saveta bezbednosti OUN, traži ne samo bezuslovno puštanje Lumumbe, već i da on bude novi predsednik vlade Konga, kao i da Generalni sekretar OUN Dag Hamaršeld podnese ostavku

Od 3. decembra nalazio se zatočen u kasarni u Tisvilu, na zapadu Konga. Tamo je međutim došlo do vrenja među vojnicima, pa je na sugestiju Lindena, belgijskog ministra kolonija, prebačen u Elizabetvil, u Katangi, 17. januara 1961. Ubijen je iste večeri, a prethodno mučen

Izvršioci su bili, osim pripadnika formacija Katange, i belgijski oficiri, njih četvorica. Jedan od njih Žerar Set, kao neku vrstu trofeja sačuvao je nekoliko zuba

To su posmrtni ostaci koji su juna 2022. svečano sahranjeni u Kongu, kao vid odavanja pošte tragično stradalom borcu za nezavisnost koji je sticajem okolnosti postao svojevrsni simbol stradanja crne Afrike.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading