Kristijan Egenhofer, vodeći stručnjak za klimtske promene i energetiku: Živimo na račun dece i unuka!

Autor:

Svet

31.12.2019

04:42

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Globalne posledice emitovanja ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte postaće vidljive krajem tridesetih ili tokom četrdesetih godina 21. veka, a tada će biti prekasno za reakciju, kaže u intervjuu za Srpski telegraf Kristijan Egenhofer, direktor programa energetike i klime Centra za studije evropske politike (CEPS Energy Climate House) iz Brisela, napominjući da će na zapadnom Balkanu i u Srbiji do kraja ovog veka suptropska klima postepeno prodirati dalje ka severu.

RepublikaFoto: Srpski telegraf
Kristijan Egenhofer

Pored toga što je u okviru CEPS, jednog od najpriznatijih tink-tenkova u EU, zadužen i za pitanja energetike i klimatskih promena, Egenhofer je i gostujući profesor u pariskoj školi za međunarodne odnose na prestižnom pariskom institutu političkih nauka (SciencesPo), kao i na Evropskom koledžu u poljskom Natolinu. O temama za koje je stručan govorio je već za Njujork tajms, Blumberg, Euraktiv i druge svetske medije, a sada je odgovarao i na pitanja našeg lista.

*Klimatske promene su bile jedna od glavnih tema 2019, zahvaljući podjednako besnom aktivizmu švedske tinejdžerke Grete Tunberg i klimatskim štrajkovima koje je pokrenula, ali i tvrdnjama američkog predsednika Donalda Trampa da je cela priča oko ljudskog uticaja na klimu samo prevara. Ko je u pravu i kome verovati, Greti ili Donaldu?

Klimatske promene su na agendi od 1992, kada je usvojena Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima (UNFCCC). Tu temu je tada gurao američki predsednik Džordž Buš Stariji i SAD su bile prva zemlja koja ju je ratifikovala. Do sada je konvenciju ratifikovalo 196 zemalja, među kojima su sve najveće svetske privrede i zemlje. Srbija ju je ratifikovala 2001, a aktuelni predsednik SAD Donald Tramp i dalje je posvećen UNFCCC.

RepublikaFoto: pixabay.com
Foto: Ilustracija

Stoga, pitanje klimatskih promena nije novo pitanje. Ono je ipak privuklo više pažnje nakon usvajanja i stupanja na snagu Pariskog sporazuma iz 2015, čiji je cilj zadržavanje globalnog zagrevanja "dobrano ispod 2°C". Srbija je takođe u ovom sporazumu. Kako bi ostvarile cilj, sve zemlje koje su deo ovog sporazuma podnele su UN nacionalne planove, kojima se one obavezuju da smanje emisije štetnih gasova do određenog nivoa. Pošto UN ne mogu da silom teraju zemlje da se pridržavaju obaveza, nema nikakvih sankcija, ali saradnja sa drugim zemljama ili UN bi mogla da postane teža ukoliko se Srbija ne bi pridržavala prihvaćenih obaveza. EU bi svakako primenila pritisak na zemlje koje ne smanjuju emisije.

Zagrevanje za 4 stepena dovešće do povećanja nivoa mora, tolikog da se priobalni gradovi ne mogu više štititi

Sa druge strane, za zemlje koje su siromašnije biće omogućena međunarodna podrška za postizanje smanjenja. U 2020. sve zemlje koje su ratifikovale Pariski sporazum moraće da podnesu nove nacionalne planove, koji idu dalje u odnosu na prethodne obaveze.

Stanje klimatskih promena redovno proučava Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC). U njemu su naučnici koje su tamo poslale nacionalne vlade i oni periodično proučavaju šta se dešava. Izveštaj iz 2018. o uticaju zagrevanja u iznosu od 1,5°C pokazao se kao veoma uticajan u pogledu naglašavanja opasnosti od zagrevanja i dramatičnih mera koje je potrebno preduzeti kako bi se to izbeglo.
RepublikaFoto: pixabay.com
Foto: Ilustracija

Danas, pod uslovom da se ispune sve preuzete obaveze o smanjenju emisija, deluje da će se svet zagrejati za najmanje 3,2°C, a 4°C deluje realističnije. Do sada je temperatura već porasla za 1°C, u poređenju sa predindustrijskim nivoom, odnosno periodom pre nego što smo počeli da spaljujemo ogromne količine fosilnih goriva. Izveštaj IPCC zaključuje da bi za ograničavanje globalnog zagrevanja ispod 2°C emisije CO2 trebalo da opadnu oko 25% do 2030. U 2019. emisije su i dalje rasle.
Ako me pitate ko je u pravu, Greta ili Donald, nauka nam kaže da je Greta u pravu. Druga stvar je da li Greta ima sve prave odgovore na to šta treba činiti.

*Kako smo onda došli do toga da jedna 16-godišnjakinja, koja nema prave odgovore, probija put i postane Tajmova ličnost godine, ne čini li sve to celokupno pitanje klimatskih promena manje uverljivim?

Greta je pokrenula temu da sadašnja generacija živi na račun buduće, na račun naše dece i unuka, ništa manje i ništa više od toga. Naša generacija nastavlja ne samo da emituje CO2 već i troši resurse do tog stepena da će buduće generacije to morati da plaćaju klimatskim promenama, nedostatkom resursa poput vode i kvalitetnog zemljišta.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Greta Tunberg

Greta je samo naglasila da naša generacija, kao i bilo koja druga, ima "isključivo" pravo da resurse koristi toliko da ih ostane za buduće generacije. Trampov populizam kao pretpostavku uzima da jedni dobijaju onoliko koliko drugi gube (zero sum game), odnosno da se treba dokopati što više globalnih resursa, bez obzira na to šta to značilo za buduće generacije.

Ako me pitate ko je u pravu, Greta ili Tramp, nauka nam kaže da je Greta u pravu. Druga stvar je da li Greta ima sve prave odgovore na to šta treba činiti

*Kakav razvoj situacije predviđate u predstojećoj deceniji u smislu klimatskih promena, da li će biti više suše, gladi, žestokih oluja... Koji delovi planete bi mogli da budu najteže pogođeni?

Posledice klimatskih promena biće različite u raznim delovima sveta. Opšte gledano, trebalo bi da očekujemo više suša, više šumskih požara, povećane nestašice vode, više poplava i, generalno, opasnije vremenske uslove, poput snažnijih i češćih uragana, što već možemo i da vidimo. Zagrevanje za 4°C dovešće do povećanja nivoa mora, tolikog da se gradovi koji su na nivou mora ne mogu više štititi, a ekonomska šteta će biti ogromna.

Posledice će biti još žešće ukoliko je zemlja ranjiva. Generalno, što su narod i zemlja siromašniji, to će im biti teže da se prilagode. Uzmite za primer Indiju. Među zemljama sa populacijom većom od 25 miliona ljudi, Indija je treća najgušće naseljena zemlja posle Bangladeša i Južne Koreje. Više od 65% stanovništva Indije zavisi od poljoprivrede kako bi preživelo. Više od polovine poljoprivrednog zemljišta napaja se kišom i zavisi od sezone monsuna, ali intenzitet, promenljivost i nepredvidljivost su u ubrzanom porastu poslednjih 30 i nešto godina.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Foto: Ilustracija

Imajući u vidu da CO2 i drugi gasovi koji izazivaju efekat staklene bašte ostaju u atmosferi dugo vremena - CO2 ostaje oko 100 godina - mogli bismo vrlo skoro da dospemo do tačke sa koje nema povratka. Kada jednom akumulirani CO2 dostigne određeni nivo, klimatske promene postaju nepovratne, barem tokom narednog veka i više.

Iako i sada ima klimatskih promena, prave posledice će postati vidljive tek krajem tridesetih ili u četrdesetim godinama 21. veka, ali će tada biti prekasno. Do tada će biti emitovano toliko CO2 u atmosferu da će se klimatske promene dešavati bez obzira na to kako mi reagovali.

 

 

*Šta bismo mogli da uradimo, ako išta možemo da uradimo, da promenimo ili zaustavimo ovakve događaje?

Kako bismo to zaustavili, prema IPCC, trebalo bi ograničiti globalno zagrevanje ispod 2°C, što će značiti smanjenje emisija CO2 oko 25% do 2030, dok u stvarnosti one rastu. To bi značilo veoma drastične mere, poput zabrane korišćenja uglja, velikih investicija u obnovljivu ili nuklearnu energiju, veliko smanjenje korišćenja prirodnog gasa i nafte krajem tridesetih ili u četrdesetim godinama 21. veka i veoma snažnu politiku energetske efikasnosti kakva nije imala presedana. Kako bi stabilizovao globalne emisije, svet mora da ostvaruje godišnja poboljšanja energetske efikasnosti više od 3% u poređenju sa 1,2-1,5%, koliko su sada. To bi bila ogromna promena.

RepublikaFoto: facebook.com/Milan Švraka poslanik u Narodnoj skupstini RS
Foto: Ilustracija

*Usredsredimo se sada na područje zapadnog Balkana, posebno Srbiju, postoji li nešto čega bi trebalo da se plašimo u smislu klimatskih promena?

KE: Prema studiji koju je uradio Savet za regionalnu saradnju, na zapadnom Balkanu će od sada pa do kraja veka suptropska klima postepeno prodirati dalje ka severu, zbog čega će obalska i južna područja biti veoma vruća i suva tokom letnjih sezona. Već viđene letnje suše i vrućine postaće gore, na primer, u pogledu povećane učestalosti i trajanja toplotnih talasa. Tokom zimskih sezona će biti više padavina, odnosno više kiše ukupno, uz smanjenje snega. Ukratko, trebalo bi da se spremimo za učestalije i duže toplotne talase i suše, koji se smenjuju i šire šumske požare, smanjenje rečnih tokova, smanjenje kvaliteta poljoprivrednih prinosa, povećanje potrošnje energije tokom letnjeg perioda, smanjenje dostupnosti pijaće vode tokom leta, kao i potencijal za razvoj ili već zabeleženo širenje novih bolesti.

*Da pređemo na pitanja energetike, Rusija je i dalje glavni snabdevač gasom Evrope i Srbije u njoj, razvijaju se novi projekti gasovoda poput "Severnog toka 2" i "Turskog toka", uprkos protivljenju SAD, kako vidite tržište energenata u Evropi u predstojećoj deceniji i da li bi moglo da dođe do gasne krize, koja bi uvećala cene?

Gasno tržište u EU se menja veoma brzo. Trenutno, prirodni gas se uvozi putem hab trejdinga (hub trading), gde postoji nadmetanje između različitih snabdevača gasom, kao i "zaostavštine" dugoročnih ugovora, koji su "politički" ispregovarani. Kako je tržište postalo zrelije, pre svega u zapadnoj Evropi, koja pokriva 80% gasnog tržišta EU, "Gasprom" je prihvatio konkurenciju u pogledu cena od drugih gasnih izvora. "Severni tok 2" će doneti dosta gasa severozapadnoj Evropi i EU uopšte na osnovu hab prajsinga (hub pricing), određivanja najpovoljnije cene gasa od više ponuđenih opcija. To znači da je "Gasprom" tamo prihvatio nadmetanje u cenama. Jugoistočna Evropa i zapadni Balkan su druga priča. "Gasprom" tu ima dominantnu poziciju i možda će želeti da je zadrži. Međutim, Južni gasni koridor (Southern Gas Corridor), koji dovodi azerbejdžanski gas putem gasovoda TANAP i TAP, predstavlja alternativnog dobavljača gasnih tržišta, na primer Grčke i Bugarske, kojima trenutno dominira "Gasprom". "Turski tok" bi bio način za "Gasprom" da zadrži dominantnu poziciju.

Na Zapadnom Balkanu će do kraja veka će suptropska klima postepeno prodirati ka severu

Dugoročno gledano, strategija dekarbonizacije (prestanka korišćenja goriva na bazi ugljenika) EU, prema predloženom Evropskom zelenom sporazumu (European Green Deal), koji je iznela Evropska komisija, znatno će promeniti potražnju za gasom i shodno s tim tržišta širom Evrope i pogodiće spoljne snabdevače gasom. Ova strategija dekarbonizacije pokreće pitanja vezana za dugoročne perspektive snabdevanja prirodnim gasom u EU i posledični značaj spoljnih snabdevanja gasom EU. U narednim godinama rada nove Evropske komisije postaće jasnije kako će se agenda dekarbonizacije razvijati i da li će osiguravanje nabavke gasa biti u skladu sa njom. Očekuje se da će uvoz gasa rasti, ali da će početkom tridesetih godina ovog veka početi da se ubrzano smanjuje.

RepublikaFoto: pixabay.com
Foto: Ilustracija

*Kakve energetske alternative bi Evropljani mogli da imaju u tom slučaju?

EU u celini, a posebno zapadna Evropa, u velikoj meri se oslanja na uvoz prirodnog gasa, zbog čega se konkurentski dobavljači, konkretno Norveška, Alžir, tečni naftni gas (LNG) iz Afrike ili pak SAD, nadmeću jedni protiv drugih. Ogromne količine gasa iz "Severnog toka 2" će pojačati ovo nadmetanje.
Trenutno ne deluje jasno da li Srbija i druge zemlje zapadnog Balkana imaju interes da postepeno idu ka tržišnom nadmetanju kako bi nakon određenog vremena imali dobrobiti od situacije slične ovoj u zapadnoj Evropi. Deluje da su više zainteresovani da zadrže status kvo.

Vlada SAD sopstvene ekonomske i političke interese nastoji da sprovede po svaku cenu

*Kakvu alternativu vidite za Srbiju u tom pogledu?

Srbija i zemlje zapadnog Balkana mogle bi da prihvate energetsku politiku koja je više tržišno orijentisana, pošto su nafta, gas i električna energija roba koja se sve više obezbeđuje putem tržišta. Za tako nešto bi bilo potrebno imati više snabdevača gasom koji se međusobno nadmeću, uključujući, na primer, one iz Rusije, zatim alžirski tečni prirodni gas (LNG), potom ponuđače iz zapadne Evrope, kao i infrastrukturu, koji bi to omogućili. To bi vrlo verovatno oborilo cene gasa na zapadne nivoe. Zauzvrat, za tako nešto bi bilo potrebno uskladiti se sa zakonima EU i Energetske zajednice, ne samo na papiru nego i duhom, bila bi potrebna puna transparentnost, nezavisni regulatori i uopšte manje politizovana energetska politika. U ovom trenutku postoji malo nagoveštaja da će se to i desiti.

*Tramp je uveo sankcije svim kompanijama koje su uključene u izgradnju gasovoda "Severni tok 2", hoće li on opstati?

Američke sankcije nisu potekle samo od Trampa već uživaju široku podršku i republikanaca i demokrata, što je nešto što je izuzetno retko u SAD ovih dana. Postoji zabrinutost da će Evropa na nezdrav način zavisiti od ruske energije. Ali, ne treba da zaboravimo da se Amerika takođe vodi ekonomskim ciljevima: prodajom veće količine tečnog prirodnog gasa koji potiče iz američkih nekonvencionalnih izvora, poput gasnih škriljaca. Ogroman uvoz ruskog gasa putem "Severnog toka 2" to bi učinilo mnogo težim ili čak nemogućim. Sankcije bi mogle da odlože završetak projekta i učine ga skupljim, ali malo je onih koji očekuju da će on biti zaustavljen. U svakom slučaju, na sankcije bi trebalo da gledamo kao na još jedan znak da američka vlada sopstvene ekonomske i političke interese nastoji da sprovede po svaku cenu. To bi trebalo da posluži kao upozorenje.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Foto: Ilustracija

*Šta bi mogao da bude najodrživiji izvor energije za svet u celini i kako predviđate njegovu upotrebu narednih godina?

Ukoliko sagledate dugoročne trendove klimatskih promena i politike vezane za nju, najotporniji energetski sistem biće onaj koji će obezbediti jeftinu, bezbednu energiju sa malim udelom potrošnje ugljenika, i to sva tri faktora u isto vreme. Za to će biti potrebno mnogo obnovljivih izvora energije, uključujući biomasu ukoliko bude dostupna, ali i energiju vetra i sunčevu energiju, čije bi idealno korišćenje bilo u oblasnim sistemima za grejanje, a tamo gde je moguće i nuklearnu energiju, ali samo ukoliko njena cena može da se obori toliko da tu tehnologiju učini konkurentnom. Ugalj neće biti deo tog sistema, biće sve više prepreka za njegovu upotrebu, a to će se postepeno osetiti i na zapadnom Balkanu. Gas bi mogao da ima ulogu u tranzicionom periodu, ali bi mogao da bude previše skup u poređenju s obnovljivim izvorima energije. Već sada je jeftinije uložiti u korišćenje energije vetra u Poljskoj nego u ugalj.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading