EKSKLUZIVNO! "NJEGOVA SAHRANA JE BILA NJEGOVA PRIČEST!" Ispovest roditelja HEROJA Stefana Ivanovića, koji je nastradao u stravičnom požaru u Švajcarskoj! (VIDEO)
U ponedeljak porodica Ivanović obeležiće 40 najtužnijih dana bez njega, a očiju punih suza kažu da ih je sin i mrtav učinio ponosnim.
Foto: Dragan Kadić
Jajčić, malo selo kod Ljiga, tuguje za svojim herojem Stefanom Ivanovićem (31), dok ga švajcarska Kran-Montana, mesto u kojem je u novogodišnjoj noći izgubio život, danas slavi kao simbol hrabrosti i ljudskosti. Stefan je te kobne večeri, svesno rizikujući sopstveni život, iznova ulazio u zapaljeni klub da bi spasao desetine mladića i devojaka, pokazala je istraga.
Njegovo herojstvo odjeknulo je daleko van granica Srbije i Švajcarske. O Stefanu pišu ne samo domaći i švajcarski mediji već i italijanski, nemački i francuski, a priča o njegovoj nesebičnoj žrtvi obišla je svet. Društvene mreže preplavljene su porukama tuge, poštovanja i divljenja prema Stefanu Ivanoviću, čoveku koga mnogi nazivaju tihim herojem i ljudskim divom.
Ekipa Republike posetila je Stefanovu večnu kuću, zatrpanu cvećem, na proplanku u Jajčiću, odakle pogled puca na niz brda kojima su njegovi roditelji u mladosti prošli, otisnuvši se trbuhom za kruhom ka jugozapadu Švajcarske.
U porodičnoj kući na svakom koraku nalaze se fotografije nasmejanog Stefana, koje svedoče o životu prekinutom prerano. Iz tog sveta, zajedno sa starijim sinom, roditelji su Stefana dovezli nazad u rodni kraj da bi ga sahranili 10. januara.
Na njegovom poslednjem ispraćaju okupio se veliki broj ljudi, među kojima i mnogi iz Švajcarske, gde je Stefan prethodno ispraćen komemorativnim skupom u znak poštovanja prema njegovoj hrabrosti i žrtvi.
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Svuda po kući su fotografije nasmejanog Stefana
Dok se pripremaju za četrdesetodnevni pomen, koji će biti održan u ponedeljak 9. februara, majka Dragana i otac Dragiša primili su ekipu Republike u svoj dom. U tišini porodične kuće pokazali su nam da je iz takvog doma morao da izraste veliki čovek -nenametljivo su Stefanu usadili prave, iskrene, ljudske vrednosti.
- Našeg Stefu zovu herojem i on to jeste. Nije on heroj postao tog dana, takav se rodio, a mi smo ga samo vaspitavali svojim primerom. Bio je naše dete koje je od nas, valjda, naučilo šta znači biti pošten i imati otvoreno srce - rekla je Stefanova majka, lica natečenog od suza.
Foto: Dragan Kadić

U domu smo zatekli i Draganinu majku, koja je ovih dana najveća podrška porodici. I ona krišom plače za unukom, pokazujući nam njegove fotografije raspoređene po zidovima, policama i komodama.
- Na svakoj slici je nasmejan, takav je uvek bio. Radostan i vedar. Bio je veliki patriota, vernik, koji je poštovao sve običaje. Postio je ceo post, a sveštenik je rekao da mu je sahrana bila kao pričešće jer nije stigao da se pričesti - govori slomljena majka. Nakon što je popila lek i malo vode, nastavila je o izgubljenom sinu da govori najlepšim rečima.
Stefa je bio i veliki Srbin, ali je voleo i poštovao sve druge narode i nacije.
- Neizmerno smo ponosni na to kakav je Stefan bio. Mi smo znali kakav je i sigurni smo da bi, da se to dogodilo u nekom drugom klubu u kom te noći nije radio, otišao i tamo da spasava omladinu - priča majka sa ponosom.

Foto: Dragan Kadić
Na njene reči nadovezuje se suprug Dragiša, prepričavajući susret s dvojicom Albanaca koja su na sahrani nosila Stefanov sanduk.
- Oni ga zovu bratom. I ranije smo od Stefana znali da su to bili njegovi odlični prijatelji, koje je poštovao i s kojima je voleo da se druži i radi. I vlasnik firme u kojoj je radio kao obezbeđenje i koji ga je te kobne noći rasporedio u taj klub cenio je Stefana i došao je ovde, na sahranu - kaže Dragiša.
U iščekivanju vesti o pronalasku Stefana, živog ili mrtvog, njegovi roditelji i brat prolazili su kroz strašnu agoniju.
- To su bili neopisivo teški dani, ta tri ili četiri dana, kad se nije znalo da li je Stefan u bolnici s teškim opekotinama ili je stradao u požaru. Ipak, imala sam loš predosećaj. Kada su došli da nam saopšte za požar i kada sada vratim film, moglo se naslutiti da je nastradao. Usred noći su došli i da uzmu moj DNK, jer se majčin najviše poklapa, i tada mi je postalo jasno da smo ostali bez njega… ali opet, ostala je ta pusta nada - priča Dragana, dok joj se ruke sve vreme tresu.
Saznanje da je ostala bez sina, kaže, ne zna kako majčino srce uopšte može da preživi.
- Davali su mi lekove, injekcije, da organizam ne doživi potpuni šok, ali kada saznaš da više nemaš dete, ti živiš u nekom posebnom, nestvarnom, stanju… On nije izgoreo, samo delimično po licu i rukama. Ugušio ga je dim, ugljen-monoksid, dok je pokušavao da spase te mlade, među kojima je bilo i dece od 14 i 15 godina - svedoči majka o užasnoj tragediji.
Uprkos neizmernom bolu koji je zavio njihov dom u crno, Dragana zrači tihom snagom i gostoprimstvom.
Pokazuje rukom na kalendar s fotografijom dve devojčice.
- To su naše unuke, lepe i dobre. Njih je njihov čiča mnogo voleo i radovao se da im kupuje poklone. Suprug i ja smo pričali da bi možda bilo lakše da nam je ostalo dete od Stefana, to bi bila najlepša uspomena na njega… ali mesto sina u našim srcima i dušama niko nikada ne može da popuni - kaže Dragana.
Telefon joj neprestano zvoni. Javlja se na francuskom, pa na srpskom.
- Ljudi su me i ranije zvali, ali sada još više zbog 40 dana. Sve to mora da se organizuje i moram da se javim svima koji iskreno žale mog sina. Dolazila je i ambasadorka Švajcarske sa suprugom. I Švajcarci i naši ljudi su tamo pokazali ogromno poštovanje - zvanično je više od 1.000 ljudi ispratilo Stefu. Mnogo ljudi na visokim položajima mu je odalo počast. Ljig je proglasio dan žalosti, a od dana tragedije i saznanja da je Stefan dao život da bi spasao druge ljudi mi pišu da očekuju da neko odlikovanje ponese njegovo ime i da treba učiniti sve da se nikada ne zaboravi, kao primer drugima u vremenu kada su herojstvo i empatija postali retkost - zaključuje Dragana.
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
Večna kuća heroja u selu Jajčić
"Čuvam njegove poruke"
Majka još nema snage da otvori Stefanove poruke u telefonu i čuje njegov glas, kojim ju je zvao "maći". Čuli su se svakodnevno, i to po više puta na dan.
- Još ne mogu… Nemam snage da čujem te poruke, koje su za mene neprocenjivo blago - kaže Dragana kroz jecaje.
Prisetila se i kako se radovala Božiću, koji je Stefan trebalo da proslavi s roditeljima u Sijeri, podno Kran-Montane, jer za Mitrovdan, porodičnu slavu, zbog posla nije uspeo da dođe u Jajčić.
- Stalno sam ga opominjala da mi kupi dve glavice vakumiranog kiselog kupusa. Sve ostalo sam već bila pripremila za sarmu. Pred nesreću mi je rekao: "Vala, maći, ako ga ne kupim za sedam dana, piši propalo." I eto… nismo jeli sarmu, niti slavili Božić. Uvek ćemo slaviti njega - za života, tako dobrog i plemenitog, kakvog smo ga imali - govori majka kroz najteže, gorke, suze.
Foto: Credit: Agenzia Fotogramma / ipa-agency.net / IPA / Profimedia

Pas osetio da je ostao bez gazde
Stefanov ljubimac, belgijski ovčar malinoa, prema svedočenju njegove majke Dragane, zavijao je čitavog dana tokom sahrane, a tuga koju je pokazivao bila je potresna.
- Lea je bila strašno tužna. Neverovatno je koliko je zavijala tog dana. Stefanovi drugari su želeli da je povedu, tražili su je kao uspomenu, ali smo mi odlučili da ostane s nama. Posebno smo se sada vezali za nju - ispričala je Dragana.
"Ostali smo ga željni"
Zajapurenog lica, suzdržavajući se da ne zaplače zbog bolesne supruge, ali i pokušavajući da pred javnošću ostane čvrst, otac nastradalog Stefana priznaje da mu je najveća žal što nisu provodili više vremena zajedno.
- Živeli smo na relaciji Švajcarska-Srbija jer nas koreni stalno vuku nazad. Poslednjih godina, otkako smo supruga i ja u penziji, većinu vremena provodimo ovde, ali zbog njenog lečenja i narušenog zdravlja često odlazimo i u Sijeru. Mi smo išli kod njega u stan, a on je dolazio ovde kući, ali je uvek žurio da se vrati zbog posla. Ostali smo ga željni - tiho zaključuje Dragiša.
Foto: AP Photo/ Antonio Calanni

Boli ih što su vlasnici diskoteke na slobodi
Životi Stefana Ivanovića i još 40 osoba ugašeni su, dok je 116 mladih hospitalizovano sa teškim povredama, u požaru za koji se, prema dosadašnjim saznanjima istrage, sumnja da je posledica nemara vlasnika diskoteke, ali i nadležnih institucija koje godinama nisu sprovodile adekvatnu kontrolu njenog poslovanja. Utvrđeno je i da je menadžer kluba kobne noći zaključao pomoćni izlaz, predviđen za evakuaciju u vanrednim situacijama.
Roditelji nastradalog Stefana svesni su da nijedna kazna ne može vratiti njihovo dete, ali ističu da im je važno da odgovorni budu sankcionisani u skladu sa zakonom.
- Taj par je izašao iz pritvora uz kauciju od 200.000 evra. Oni su glavni krivci za požar. Te večeri ulaznice za klub koštale su 130 evra, a obezbeđenje je, po njihovom nalogu, puštalo i tinejdžere od svega 14 godina, što je zaista strašno - zaključila je Stefanova majka.
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta bez prethodnog potpisivanja i linkovanja redakcije Republika.rs.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama:
Facebook,
Instagram,
YouTube,
TikTok,
Telegram,
Vajber.
Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa
Google Play i
Apple AppStore.
BONUS VIDEO
Komentari (0)