(FOTO) OVO JE NIKAD VIĐENA GIŠKINA SLIKA: Da li ste znali kako je Đorđe Božović dobio čuveni nadimak?

Autor: Republika

Hronika

15.09.2020

10:20

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Iako je ime dobro poznato srpskoj javnosti, a svojevremno je važio za strah i trepet, malo je fotogafija koje svedoče o vremenima i avanturama kroz koje je prolazio Đorđe Božović Giška. Danas, baš na godišnjicu njegove smrti, isplivala je jedna njegova veoma neobična fotografija!

Foto: Republika
Đorđe Božović Giška

Fotografiju je iz, pretpostavljamo, lične arhive u čitulji objavio Giškin prijatelj Brano Mićunović.

Ova fotogafija razlikuje se od onih koje su nam od ranije poznate po tome što Giška na njoj uopšte ne podseća na momka iz podzemlja, već ima naočare za vid, odelo i kravatu, što je za njega neuobičajeno.

Đorđe Božović nije bio običan srpski gelipter i siledžija

Giška se u podzemlju proslavio po fanatičnoj izdržljivosti (bio je u stanju da mesecima šatro čisti ulicu ispred neke evropske juvelirnice, vrebajući pravu priliku). Ispričao mi je kako su on i ekipa danima strpljivo dreždali na terasi stana Stjepana Đurekovića u Minhenu u nameri da ga, po nalogu Državne bezbednosti, likvidiraju kao neprijatelja i ustašu, kao što je sebi kasnije priznao da nije imao snage da po istom zadatku, u nekom toaletu zadavi četničkog vojvodu, popa Momčila Đujića.

GIŠKA OD GICA: Imao sam 150 kila

Ovako je sam Đorđe Božović objasnio kako je dobio nadimak Giška...

- Odmalena mi je nadimak Giška. Valjda potiče od Gice, prasenceta. Kao klinac sam bio prvo mršav, žgoljav, pa sam se posle od nekog američkog leka bio toliko ugojio da sam imao sto pedeset kila. U vreme tih besnih beogradskih godina imao sam obično od pet do deset tuča nedeljno. Pretrpeo sam poraz jedino od Žorža Stankovića, koji je tada bio bokserski šampion. On je dva puta padao, ali me je na kraju udario tako da me je razvalio. Tada mi je bilo četrnaest godina i nisam više nijednu tuču izgubio. Još kao dete sam pobegao od kuće u inostranstvo. Otišli smo sa tuđim pasošima za Trst. Bežali smo preko graničnog prelaza Gorica, kroz probušenu žicu. Malo smo krali, kupili poklone mami i tati, videli kako je preko grane, klopali sendviče i vratili se u Beograd. U Italiju sam otišao na prvu oružanu pljačku. To se, kad-tad, plaća. Ja sam zatvorom platio, nevin, ono što nisam uradio, a ono što jesam, nisam nikad. Teretili su me za oružanu pljačku centralne pošte u Milanu, mada sam u to vreme bio u Zagrebu, u bolnici. Osuđen sam u odsustvu i izručen. Nikada u životu nisam imao koristi od bilo koje pljačke. Svaka se završavala uveče, u najt klubu, kupanjem u šampanjcu. U životu nisam nikada ništa uštedeo, niti imam makar trenutak sigurnosti, spokoja i bogatstva od tih para.

Giška je bio ponor protivrečnosti, iznenađenja i nelogičnosti od kojih je jedino bilo jasno da je kriminal predstavljao samo jednu stranu njegovog talenta, dok je drugima bio državna apanaža – sjajna nadnica za podobnost i pokornost.

U brojnim tesktovima o njemu navodi se da je u svojoj momačkoj sobi, negde na periferiji imao brdo knjiga, muškatle, kompjutere, tuce svilenih košulja i solidnu biblioteku kuvara najpoznatijih svetskih kuhinja.

Dok su se najhrabriji usuđivali tek da slobodno misle, Giška se pročuo kao neko ko je sekao zatvorske rešetke, zaključavao stražare, bežao s doživotne robije, ustoličen kao pojam i metafora neograničene slobode koja se, možda, nije mogla ostvariti, ali ju je svakako trebalo izmisliti. Tako je, pljačkajući banke, jedan stasiti beogradski mangup, u stvari, bio spektakularni kradljivac slobode, nama tada tako nedostižne i daleke.

RepublikaFoto: intagram.com/legendedevedesetih
Đorđe Božović Giška

– Za pljačku treba dosta hrabrosti – objašnjavao je Giška.

- Treba stegnuti zube i biti mnogo muškarac, jer tada su svi protiv vas: i režim, i zakon, i okolnosti, i tehnika, i alarmni uređaji, i svetska policija, i najmodernije naoružanje, i najbrža kola. Sve je drugačije nego na frontu, gde svi jurišaju i gde svi ginu. Da se ne lažemo. Svi bi pljačkali kada ne bi falilo odvažnosti, ludosti i fanatizma. Kad idete u krađu, male su šanse da ćete izvući živu glavu, jer vam tada niko ne kaže stoj, nego odmah puca. Retko kad lopov bude uhapšen. Najčešće – pogine.

Bio je direktan, bez dlake na jeziku, bez imalo straha i surovo iskren. U narednom videu pogledajte kako je Giška svojevremeno govorio o Vojislavu Šešelju: 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (1)

Loading
Nebojša

15.09.2020 16:32

Giška je srpski junak i heroj i kao takav je polozio zivot za oltar ozadzbine Srbije, srpstva i pravoslavlja, a sta je tvoj zivot crni Brano, koja je tvoja vera i nacija i koga si ti stitio i stitis svo ovo vreme. Zbog takvih stavova Giska bi te se odrekao. Nije kasno, pokaj se i budi ono sto si bio, Srbin i stani u odbranu srpstva i SPC. Zar si crni Brano zaboravio gde si krsten, ko te je krstio, ko su ti preci... Umesto crni Brano postani ponovo Čovek i Ljudina Brano, budi ono što si bio, a ne ono što si danas.