FILMOVI KOJE SMO GLEDALI U 2017.

Autor: Republika

Zabava

31.12.2017

13:32

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Filmska 2017. godina broji sitno do 31. decembra kada će mnogi ugledni časopisi i kritičari širom planete doneti svoju rekapitulaciju i sud o onome što smo gledali prethodnih meseci po bioskopskim dvoranama i na laptop ekranima.

RepublikaFoto: pixabay.com

Pisaće se i pričati o tome da li je godina za nama bila lošija ili kvalitetnija od prethodnih, i takve priče čine se sve više uzaludnim, jer produkcija je iz godine u godinu sve obimnija, podređena širokom spektru publike, pa će se tako za svakog naći po nešto na belom platnu i svako će imati svog favorita i svoje razočaranje.

Iako celovečernji film nastavlja ubedljivo da gubi bitke od visokobudžetnih serija koje se bestidno utrkuju da očaraju kablovsku i internet publiku, podilazeći najnižim strastima širokih masa (sadržaj u udarnim terminima sve je eksplicitniji, seks i nasilje postali su dosadno pravilo, a ne izuzetak koji se prepričava), kinoprojektori i dalje rade punom parom i odbijaju da odu u staro gvožđe.

Računica velikih studija i sve manje moćnih producenata (Vajnstin) jasna je i, sudeći po broju novih naslova - u plusu.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Harvi Vajnstin

Naravno, ovde bi pre svega trebalo pomenuti tradicionalne nastavke, od nedavno premijerno prikazanog drugog nastavka trećeg ciklusa "Star Wars" sage (da, zvuči kao najava nove emisije kviza Slagalica, a tako i izgleda), preko iznenađujuće kvalitetnog trećeg nastavka "Planete majmuna" do istrošenih i, od besomučne eksploatacije, atrofiranih Marvelovih "tricepsa".

Pa ipak Zlatna koka premazana raznobojnim 3D efektima, kostimiranim bilderima i izvajanim superženama, na umoru je i nosi svoja poslednja jaja.

Svojevremeno je beogradskom čaršijom kružio simpatičan vic upravo o jednom od Marvelovih omiljenih lateksaša, Spajdermenu, koji se očas posla popne na vrh Beograđanke i zbunjeno pomisli - gde dalje - ili tako nešto… u svakom sučaju, zaključak je jasan.

Uprkos finansijski stabilnim projektima, polako se nazire strepnja i blaga panika među velikim producentima, koje sada sve lakše možemo da zamislimo kako zabrinuti sede u zamračenim i zadimljenim prostorijama za dugačim stolom presvučenim debelom čojom, grizu nokte do krvi, telefoniraju jedan drugom i pitaju se: šta dalje!

RepublikaFoto: pixabay.com

Jer poslednjih godina na filmskom platnu nije izašlo ništa što bi moglo da unese svežinu i potencijalno nasledi gorepomenute franšize, osim sigurnog novog nastavka da zameni prethodni - o kakva genijalna ideja!

Pored toga, još jedina tužna novina mogla bi da bude višestruka rokada glumaca koji tumače naslovne uloge i uskaču iz kostima u kostim, ponekad čak i iste franšize (Evans, Rejnolds..), nešto dakle, kao komična i sumorna pojava svojstvena Pavićevim morbidnim serijama (najpoznatiji primer je slučaj glumca koji je osim uloge Rokija, u Srećnim ljudima igrao još dve različite epizode, i on nije jedini).

Dekadentni holivudski umovi nisu, nažalost,  smislili ništa sveže, drugačije i revolucionarno novo prethodnih desetak godina, pa sa te strane ni 2017. nije izuzetak.

Teorija evolucije, sa druge strane,  uči nas da su nakon udara velikog meteora ogromni reptili usled nedostatka hrane počeli naglo da umiru i odumiru, da bi na njihovo mesto došli do tada neprimetni, sićušni sisari, koji su polako ali sigurno preuzeli planet i postali vodeći predatori.

Nije novina da već nekoliko godina unazad svedočimo ovom masovnom odumiranju holivudskih dinosaurusa i pojavi mesožderski nastrojenih sisara u vidu različitih kablovskih produkcija, koje polako postaju dominantna sila u svetu ekranizovane zabave.

RepublikaFoto: www.makinggameofthrones.com
Detalj iz "Game of Thrones"

HBO i Netflix tako iz niskog starta jurišaju da svoje kablove razvuku do najudaljenijih delova planete i zabodu žicu u još uvek neomeđene parcele nekih budućih žanrova i formata.

I iako je u početku postojala neka vrsta prećutnog dogovora između ove dve vrste - da će bioskopski film ostati to što jeste dok će se gore pomenute produkcije zadržati više na televizijskoj formi i ponekoj visokobudžetnoj seriji, kablovske mreže na mala vrata pokušavaju da provuku i po koji film.

U pitanju su naoko skromni projekti koji mudrim izborom glumaca i svežim rešenjima sve češće prijatno iznenađuju šarenoliku publiku i okupljaju sve više pristalica, čak i fanatika (teško možete da zamislite obožavatelje 20th Century Foxa ili Miramaxa, no danas se milenijalci kunu u iPhone, Apple i naravno Netflix, dođe mu kao neko sveto trojstvo…).

U tom smislu Netflixovi filmovi poptu Okdže (Okja) koji je još pre svoje evropske premijere na kanskom festival izazvao buru zbog odluke ove kuće da film ne prikazuje u francuskim bioskopima, zatim "War Machine" sa Bred Pitom u naslovnoj ulozi, ili lucidnog "I Don't Feel at Home in This World Anymore" ukazuje nam da je mogući budući trend trend filmske industrije projekat snimljen na ivici jake indi produkcije sa elementima letargične komedije, "midleage" drame, i opake realnosti, koji publici pruža kakav takav osećaj stvarnosti i nudi joj materijal za razmišljanje.

Pa ipak, stvari nisu ni malo jednostavne u svetu pokretnih slika, pa je tako teško predvideti dalji tok razvoja filmske industrije i neke buduće tendencije.

Sasvim smo sigurni da se u eri u kojoj živimo ništa ne dešava preko noći, pa se tako ni sledeće godine nećemo otarasiti Marvelovih i DC-ovih plemenitih tabadžija koje spasavaju svet, dok će nove sezone sada već kultnih serija, i dalje vladati našim harddiskovima.

U nastavku smo vam pripremili kratak osvrt na filmove koje smo voleli u 2017. godini i koji su zbog ovoga ili onoga zavredili da se nađu na spisku naše male redakcije.

WAR MACHINE

"War Machine" je trebalo da bude još jedan od onih antiratnih filmova kojima SAD pokušavaju da operu svoju svako malo iznenada probuđenu savest za "umešanost" u ratove diljem naše plave planete. U ovom slučaju to nije klasična antiratna priča (koja po pravilu, nasuprot prvobitnoj ideji, uvek postane najjače propagandno oružje za regrutovanje novih usijanih glava), već je ona interesantan primer pristojne satire koja govori o besmislu dečijeg entuzijazma u građenju novog društva devastiranog ratom, bombama i međuplemenskim sukobima (Irak, Avganistan…).

Bred Pit tumači glavnokomandujućeg američkim snagama u Avganistanu koji u svojoj suludoj  i iskrivljenoj slici o sebi i svojoj superiornosti stiže na Srednji istok kako bi ulio novu nadu u mirovne procese i izgradnju modernog društva uređenog po američkim standardima. Međutim, od početnog elana i bezbroj različitih "inovativnih" ideja o modernizaciji, koja se i u filmu uglavnom odvija preko snajperskog nišana američkih žutokljunaca u maskirnim uniformama, kruti i nadobudni ali dobroćudni i očinski nastrojeni general (Pit) doživljava seriju razočaranja koja će ga odvesti u preispitivanje svega što je do tad naučio, od West Pointa do Zalivskih ratova.

 

 

Osim Pitove očajne glume, za koju ne može baš jasno da se kaže da li je baš to hteo, ili je u svojoj megalomaniji zagrizao preveliki zalogaj i neukusno preterao u karikaturi slavoljubivog generala, film je prilično uspeo i predstavlja rolerkoster žanrova i to je ono što je njegov najjači adut ovde. Od komedije i parodije, do koketiranja sa dokumentarnim elementima i zaključcima ozbiljne drame, ovaj film svakako je zavredio našu pažnju pa je tako i naša topla preporuka da ga što pre pogledate.

Rat za Planetu Majmuna

Treći nastavak poslednjeg serijala "Planeta majmuna" doneo nam je ove godine pravu poslasticu. Od Hestonove Planete Majmuna do Bartonove nespretne adaptacije iste, sasvim se opravdano može postaviti pitanje, šta je to što kod Planete majmuna oduševljava i iznova intrigira, iako ovo i nije baš svačiji "cup of tea", te mnogi ne razumeju koncept filma o ratu ljudi i čevekolikih majmuna koji nose automatsko oružje i jašu konje. Baš tu dolazimo do suštine ove višedecensijske intrige: Majmuni sa kalašima koji jašu konje i pucaju na ljude, to je slika koja je u isto vreme neobična, kontradiktorna i prilično bizarna ali u krajnjem slučaju ona predstavlja ogledalo ljudske vrste, inteligenciju koja još uvek koristi primitivna oruđa poput konja ali je ovladala modernim naoružanjem i u stanju je da svet u svakom trenutku dovede na rub propasti.

 

 

U trećem delu majmuni se suočavaju sa svojim opstankom dok ljudi na čelu sa suludim pukovnikom (The Colonel, Woody Harrelson) odnose bitku za bitkom i dovode majmune do ivice istrebljenja. Nekada simpatičnog i dobroćudnog Vudija Harilsona sve češće možemo videti u ulogama jezivih negativaca (Out of Furnace) i ovu uloge, kao i druge u sličnom maniru, Vudi sjajno iznosi, sa lakoćom koja nas uverava da je sa tim pogledom i razvrljenom vilicom, negde duboko u sebi on zaista pravi sadista i psihopata. Ovde je još primetna i snažna paralela sa Brandovim pukovnikom Kurcom iz Apokalipse, koju je Harilson sveo na inteligentnu ali neoplemenjenu silu i sirovost bez trunke samilosti i osećaja za "više ciljeve" što ide u prilog tezi o sve dubljoj čovekovoj krizi i potpunoj propasti koja se nazire.

U svakom slučaju, treći nastavak sage, "War for the Planet of the Apes" čini se zaista najsolidnijim u ovoj trilogiji i uspešno zatvara ovaj serijal do neke naredne adaptacije. 

Valerijan i carstvo Hiljadu planeta

Lik Beson vratio se nakon dugo godina na mesto zločina. Posle kultnog Petog elementa on je sa ekranizacijom francuskog SF stripa o Valerijanu i njegovoj pratilji Lorelajn ponovo na svom omiljenom terenu, naučnoj fantastici. Za Besona je rad na ovom filmu bio nešto duboko lično, i to se može jasno videti kroz sve ono što ovaj film sadrži. U isto vreme on nosi elemente dečijeg ali i ozbiljnog SF-a. Kasting je ono što ga najviše čini dečijim i on je više nego čudan. 

 

 

Moguće da se Beson vratio u svoje mlade godine te da je ulogu Valerijana dodelio babyface glumcu po imenu Dane DeHaan koji ničim nije opravdao ukazano poverenje, pa tako sve vreme kroz film nedostaje neke odlučne muževnosti i oštrijeg tona kod glavnog lika. Sa druge strane nestašna i đavolika Kara Delavinj, uprkos lošim kritikama za svoju glumu, pokazuje zavidan talenat i moguće je da će i ona u ovoj eri muškobanjastih plavuša sa debelim obrvama i dečački hrapavim glasom (Ema Stone, Margot Robie), uspeti da, ako ne dobije, ono makar osvoji nominaciju za prestižni pozlaćeni kip. Dobro, možda baš i ne za ulogu Lorelajn, ali za neku sledeću, a sigurni smo da će ih biti.

Kako god da bude, ovo je jedan užasno zabavan film koji do samog kraja nije dosadan, sa pregršt ludačkih kostima i sjajom Rijanom koja je otela bar pola filma i uspela da izmami po koju suzu setnijem delu publike. Svaka preporuka.

Alien Covenant

Alien je svakako neiscrpna tema kada je reč o filmskoj i popularnoj umetnosti u opšte i pitanje je šta će se sa ovom sagom dešavati kada Ridley Scot, koji je sve stariji, prestane da snima. Uprkos mnogim ostvarenjima za koja možemo da usko vežemo Skotovo ime, Alien se ipak čini kao njegov testament te se u poslednjem nastavku on ipak iskupio za prethondnog Prometeja koji je ostao prilično konfuzan i nejasan ali intrigantan i samim tim vredan nastavka i podrobne analize.

 

 

U Covenantu Skot to prilično dobro i radi, držeći se najvrednije pojave iz prethonog nastavka, Kiborga Dejvida kojeg tumači sada već, sasvim opravdano, nezamenljiv tip na mnogim projektima, Majkl Fazbinder. Skot nam ovde nudi gomilu obrta i ostavlja nas da živimo sa veoma zabrinjavajućim pitanjima koja su iz godine u godinu sve aktuelnija: da li su ljudskoj rasi odbrojani dani i da li nas je veštačka inteligencija nadigrala?

Dunkirk

Dunkirk je u najmanju ruku veliki projekat, sada već velikog Kritofera Nolana, koji osim prvog utiska, ne uspeva da ostane jednako kataklizmičan i važan kao događaj koji je temelj radnje ovog ostvarenja. Nolan je svakako hrabar i trebalo je stisnuti petlju i uhvatiti se u koštac sa ovakvom epikom bez bojazni da bi razmera eventualnog neuspeha kod kritike i publike mogla rediteljevu karijeru da odvuče na dno Severnog mora. Međutim, Nolan je reditelj koji čvrsto stoji na zemlji i iza filmske kamere i bez kojeg filmska industrija više ne može, sve i da hoće, te bi kraj karijere zbog jednog filma reditelja ovakvog kalibra značio i ozbiljan problem za filmsku industriju danas, jer ona prilično oskudeva sa kvalitetnim znalcima sedme umetnosti, a Nolan je svakako jedan od njih.

 

 

Šta u filmu ne funkcioniše? Verovatno sve. Od te hirurške podele filma na tri segmenta (kopno, voda i vazduh) koji se uporedo prepliću, stalne, tupe i teške gudačke muzike koja liči na pokvarenu sirenu koja zavija i  koja veštački stvara tenziju i neizvesnost, sve do nejasnih i nedorečenih likova poput Toma Hardija koji se izgleda teško odvaja od maske (ovoga puta pilota Spitfajera), zatim skoro sasvim potrošenog Marka Rajlanca sa svojim aspergerovim licem tužnog klovna, te do potpuno neupotrebljivog Keneta Brane mesto kojeg je bez problema mogao da stoji i najobičniji karton sa nacrtanim čiča Glišom.

Ako već Nolan nije potonuo, čini se da je "Dankirk" već odavno na peskovitom dnu Engleskog kanala, a da 2017. godina još nije ni gotova. 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading