EVROPSKA UNIJA POSLE BREGZITA: Ovi događaji su obeležili 2017. u EU

Autor: Republika

Svet

01.01.2018

07:11

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Posle Bregzita u 2016. godini - kada je većina Britanaca odlučila da izađe iz Evropske unije, EU se donekle konsolidovala u godini za nama, iako su protivrečnosti koje deluju na Starom kontinetnu i dalje prisutne i čini se da nema jasnih naznaka kako bi mogle da budu razrešene u budućnosti. Polazeći od ovog aksioma - koji se kao takav ne dokazuje - Republika.rs predstavlja pet politički najznačajnijih događaja koji su obeležili 2017. u Evropskoj uniji.

RepublikaFoto: pixabay.com
Foto: Ilustracija

1. Predsednik bogatih u Jelisejskoj palati

Nakon što su građani Velike Britanije većinski odlučili da napuste zajednicu 29. evropskih zemalja, oči svetske javnosti sa zebnjom su gledale u Pariz, gde su na proleće, tačnije 23. aprila održani predsednički izbori.

Dotadašnji predsednik Fransoa Oland nije želeo da učestvuje u trci za novi mandat, pa je ulogu favorita za osvajanje predsedničkog mesta jedine preostale nuklearne sile u EU poneo osnivač i lider pokreta "U marš!" Emanuel Makron.

Rezultati prvog kruga predsedničkih izbora u Francuskoj*

Emanuel Makron 24,01 odsto
Marin Le Pen 21,30 odsto
Fransoa Fijon 20,01 odsto
Žan Lik Melanšon 19,58 odsto
* Izvor: wikipedia.org

Ostaće upamćeno da je tokom izborne kampanje, ovaj četrdesetogodišnji Francuz, oženjen 25 godina starijom Brižit Tronje i nekadašnji ministar u vladi Emanuela Valsa, koji je zbog svojih političkih stavovao poneo nadimak "kandidata bogatih" i "kandidata sistema", doživeo da mu demonstranti doslovno razbiju o jaje o glavu.

Izgradio je imidž "neprijatelja nacionalizma" i zagovornika ostanka Francuske u EU i na toj političkoj platformi uspeo je, u drugom krugu izbora, da pobedi liderku Nacionalnog fronta Marin Le Pen.

U tome mu je doduše pomogla činjenica da su ostali kandidati, koji se nisu plasirali u drugi krug - i Fransoa Fijon i Žan Lik Melanšon i Benoa Amon - upravo Markonu dali podršku samo kako bi onemogućili Le Penovu da dođe na vlast.

Rezultati drugog kruga izbora u Francuskoj*

Emanuel Makron 66,1 odsto
Marin Le Pen 33,9 odsto
* Izvor: wikipedia.org

U prvoj godini mandata, međutim, Makron će se susresti sa protestima na ulicama Pariza zbog donošenja rigoroznijeg zakona o radu, ali će njegova popularnost i dalje biti na visokom nivou.

Kao poseban kuriozitet, vredi napomenuti da je Makron odneo pobedu protiv američkog predsednika Donalda Trampa i to u Trampovoj omiljenoj disciplini - dugom rukovanju.

 

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Na prekretnici: Angela Merkel

2. Pirova pobeda "Titanijumske frau"

Političke tenzije na Starom kontinentu u 2017. godini dodatno je pojačavala činjenica i da su u Nemačkoj, najvećoj ekonomskoj sili i najuticajnijoj članici EU, bili zakazani redovni parlamentarni izbori.

Kancelarka Angela Merkel kandidovala se za 4. mandat i koalicija njene Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i Hrišćansko-socijalne unije (CSU) osvojila je najviše glasova (33%), ali se ubzo videlo da je reč o Pirovoj pobedi, pošto se "Titanijumska frau" našla na mukama da formira vladu.

Naime, Socijaldemokratska partija Martina Šulca, koja je osvojila je 20,5 odsto glasova, nedavno je stopirala pregovore o vladi, pa je sve manje izvesno da će "velika koalicija" biti formirana i u narednom periodu.

Dodatnu glavobolju za Merkelovu predstavlja i rezultat nacionalističke i antiimgrantske partije Alternative za Nemačku (AfD), koja je sa osvojenih 12,6 odsto glasova, prvi put ušla u Bundestag.

U svakom slučaju, kakav god da bude rasplet - bilo da Nemačka uskoro dobije vladu ili pak o novom kancelaru odluče vanredni izbori - jedno je sigurno - i u 2018. godini Berlin će, više nego Brisel, biti glavni centar u kome će se odlučivati o sudbini EU.

Rezultati parlamentarnih izbora u Nemačkoj*

CDU/CSU 32,9 odsto
CPD 20,5 odsto
AfD 12,6 odsto
FDP  10,7 odsto
* Izvor: wikipedia.org
Uneo pometnju u EU: Karles Pudždemon

3. Pudždemonov gambit i virus separatizma

Da su odnosi unutar EU sve samo ne idilični, najbolje je pokazala kriza u Kataloniji, koju je održavanjem referenduma o nezavisnosti od Španije inicirao katalonski lider Karles Pudždemon. 

Većina Katalonaca, prema očekivanjima, zaokružila je da želi da se Barselona otcepi od Madrida - odluku sa referenduma potvrdio je i katalonski parlament, a tih dana oktobra 2017. na ulicama bilo je pravo vanredno stanje.

Kao odgovor, Madrid je aktivirao član 155. Ustava Španije kojim se autonomija Katalonije ukida, a za Pudždemonom je bila raspisana međunarodna poternica, nakon što je on, sa pet ministara, utočište našao u Belgiji.

Za javnost u Srbiji posebno je interesantna i reakcija takozvane međunarodne zajednice na katalonsku krizu, pošto su gotovo sve zemlje EU pojedinačno, ali i EU kao celina, da ne spominjemo SAD, stale na stranu Madrida, što nije bio slučaj 2008. godine u slučaju jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova.

Imajući u vidu da Katalonija nije mogla da računa na makar razumevanje ako ne na odobravanje Vašingtona, Brisela, Berlina ili Londona, ali i Moskve, Pudžemonov "gambit" izgleda kao potpuno neracionalan politički potez.

Bilo kako bilo, katalonska kriza pokazala je da evropski imuni sistem nije otporan na virus separatizma, pošto su, sledeći primer Barselone, zahteve za nezavisnošću glasnije počele da traže i druge oblasti ili pokrajine poput Korzike, Flandrije, Irske...

Kako će se sve završiti, ostaje da vidimo.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Nesumnjivo najveći dobitnik u 2017: Sebastijan Kurc

4. "Tirkizno-plava" vlada Austrije

Od političkih događaja od značaja u 2017. godini u zemljama EU, vredi navesti i dogovor lidera Narodne partije (OVP) Sebastijana Kurca i lidera Slobodarske partije Austrije (FPO) Hansa Kristijana Štrahea o formiranju nove - "tirkizno-plave" vlade Austrije.

Koaliciona vlast konzervativaca i ultradesničara ozvaničena je krajem decembra, a na agendi vlade su ostanak u EU, uz borbu za strožija pravila za azilante.

Međutim, ni formiranje vlade Austrije nije prošlo bez trzavica, pošto su za vreme dok su kancelar i ministri polagali zakletvu pred predsednikom Vandre Belenom, ulicama Beča marširali demonstranti uzvikujući parole poput onih da se u Austriju "vraća fašizam" do one da "nacistima ne bi trebalo dozvolizi da vladaju".

Foto: print
Ovako će izledati EU 2025.. godine

5. Vojska EU

Podstaknuta najavom američkog predsednika Donalda Trampa da će promeniti odnos SAD prema EU kada je sfera bezbednosti u pitanju, Evropska unija se okrenula ka stvaranju vojske EU, koja će doduše zadržati tesne odnose sa NATO, ali će biti i samostalna u odlučivanju.

- San očeva i majki osnivača se konačno ostvaruje. Posle više od 60 godina, tu su konačno svi temelji za izgradnju bezbednosne Unije - poručila je u novembru Federika Mogerini, šefica evropske diplomatije. 

Slične izjave stizale su i od šefa evropske komisije Žan Klod Junkera, koji je poručio da je stvaranje evropske armije neizbežno, jer je "malo verovatno da će SAD u budućnosti brinuti o bezbednosti Evrope".

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading